Dječje svađe

Motivi sukoba među djecom različiti su i složeni. Ljubomora, koja se često spominje, teško da je glavni motiv svađe. Beskorisno je i rizično pitati „Što se dogodilo?“. Tada svako dijete iznosi svoju istinu, a mišljenje četverogodišnjaka ili mlađih često je nepouzdano. „Tko je prvi počeo?“ također je kontraproduktivno pitanje jer ih potiče da opravdaju svoj sukob. Prave razloge najčešće nisu kadri osvijestiti. 

Sukobi mogu iskrsnuti kada drugo dijete predstavlja prepreku ostvarenju nekog plana ili kad zadire u njegov teritorij, ali okidači mogu biti i nesigurnost, premalen ili prevelik stambeni prostor, dosada ili prevelika stimulacija. Neke tučnjave su jednostavno motorička pražnjenja. 

Osamnaestomjesečno dijete nema namjeru nekoga povrijediti, ono jednostavno koristi svoje tjelesne vještine. U dobi od dvije godine ono je još uvijek nesposobno namjerno ozlijediti, ali se može upustiti u odmjeravanje snaga. Između druge i treće godine djeca počinju gristi, no čak i kad u svađi ugrizu, to nije rezultat svjesne namjere nanošenja boli. S tri godine svaki je sukob dobra prilika da dijete naučite sljedećim vještinama: saslušati drugoga, pokazati suosjećanje, ispričati se i popraviti učinjenu štetu. Ako je očito kako dijete neku štetu ne može popraviti, primjerice počupanu kosu, može se ipak potruditi ponovo uspostaviti odnos.

Mogućnost 1: Prekinuti svađu jednostavnim STOP i OPISIVANJEM

„Stop! Vidim dva dječaka koji se svađaju zbog kamiona.“

Ponekad je dovoljno da roditelj situaciju nazove pravim imenom kako bi se djeca pogledala i počela ponašati drugačije. Imenujući situaciju, pozivamo ih da tu situaciju sagledaju izvana. Budući da ne mogu istovremeno razmišljati i udarati, ako nisu baš u žaru borbe, prestat će.

Mogućnost 2: Potaknite ih da razmisle

„Možete li pronaći rješenje kojim će svi biti zadovoljni?“

Od djece možete zatražiti da sama pronađu rješenja. Više će se potruditi i možda pokazati vrlo kreativnima.

Mogućnost 3: Ponudite im izbor

„Obojica želite žuti kamion. Što vam je draže? Da ja čuvam kamion, a vi se igrate nečim drugim? Da se izmjenjujete, a ja mjerim vrijeme kad se trebate zamijeniti? Jedan se igra kamionom, a drugi za to vrijeme crta?“

Ovaj pristup je primjeren mlađima koji još ne znaju pronalaziti rješenja i rješavati probleme.

Mogućnost 4: Posredujte

„Martine, reci riječima Ivoni što želiš. Ivona, ti prvo slušaj, a onda ćeš biti na redu da kažeš što želiš, a Martin će te slušati.“

U ovom pristupu roditelj ne zauzima ničiju stranu. On potiče svako dijete da, jedno po jedno (bez napadanja), ispriča što se dogodilo. Kako biste bili sigurni da pažljivo slušaju, važno je da ih zamolite da svatko prepriča verziju onog drugog i provjerite odražava li ona doista ono što je drugo dijete reklo.

Za one koji žele znati više:

Filliozat, I. (2019). Sve smo pokušali. Zagreb: Egmont d.o.o.