“Djetinjstvo je putovanje, a ne utrka”

“Djetinjstvo je putovanje, a ne utrka.” (meni) nepoznat autor

Naše putovanje započeli smo u rujnu i to prilagodbom na jaslice. Nije bilo lako: plaču djeca, plaču mame, plače i koji tata, strah, briga, neizvjesnost zbog, nekome, prvog odvajanja. Rekla bih da je taj „teži“ dio puta brzo prošao i da se isplatio, jer su se korak po korak dječica navikla na novu rutinu, novi način života, na nove osobe i avantura je počela!

Nećemo vam ponavljati čime smo se sve bavili, što smo sve naučili, o tome smo pisali u prethodnim člancima. Nećemo se hvaliti našim zajedničkim uspjesima, jer kako kažu, najveći uspjeh je voljeti i biti voljen, i uživati u putovanju! Zato smo zahvalne na svakom trenutku ovog lijepog, ali i ponekad turbulentnog putovanja. Ispričavamo se na propustima, koji su nenamjerno nastali, a posebno se veselimo sljedećoj etapi puta, u kojoj nam se pridružuju još tri putnika!

Ova etapa 2020/2021. završila je ugodnim druženjem na livadi 11.6. igrom, pjesmom, čašćenjem i plesom.

Svaki dan u jaslicama je mala pobjeda, a niz malih pobjeda  čine veliki uspjeh zvan skupina Loptice. Ponekad je ovo putovanje uistinu izgledalo kao utrka, ali djetinjstvo je predragocjeno vrijeme da samo tako proleti, neka putovanje traje i traje…