Slažući sobu, prostor nam je omogućio da posložimo i osmislimo centar doktora. Tako da odnedavno u našoj sobi postoji ordinacija doktora; mala bolnica, a ponekad i hitna jer nam je potrebna brza pomoć. Poklopilo se i vrijeme viroza, bolesti, prehlada, temperatura i šmrcanja. Osmislili smo i radno vrijeme te ga napisali na našu ordinaciju, kao i znak po kojem se prepoznaje hitna pomoć i bolnica. Pronašli smo koferčić koji je bio pun stvari za doktora i krenula je igra. U koferčiću je puno važnih instrumenata s kojima doktor radi i može obaviti pregled. Sve smo to složili na policu da se doktor može time koristiti. U sakupljanju kutija i bočica lijekova sudjelovali su roditelji jer su im Bubamare prenijele što imamo u sobi i čega se igramo. Tako da osim ordinacije za pregled, imamo i pravu malu apoteku. Zamolili smo tetu Meri da nam pronađe bijele mantile kako bi naša igra bila stvarna. Oblačeći te mantile dobili smo prave male doktore i medicinske radnike.
Naravno da su svi htjeli biti doktori, ali igru je trebalo malo posložiti. Jedan je doktor pregledavao, a drugi, medicinski radnik, pisao je recepte i davao lijekove. Najbolje kada se obojica udruže u svom radu, pregled bude temeljito obavljen. Dolazile su tu na pregled bebe sa svojim mamama, ali prvo je trebalo sačekati u čekaonici da se dođe na red za pregled. Pregledavaju se tu i ostale Bubamare, pa se u nekom trenutku desila velika gužva u čekaonici jer se čekaonica napunila bolesnih prijatelja. Doktor vrijedno pregledava pacijente, pomaže mu tu i medicinski radnik pa izgleda da imamo dva doktora, prepisuju recepte, što se treba uzimati, koji lijek i koliko puta na dan – ovisno što pacijenta boli, u tom smjeru ide pregled. Dobivaju se tu važne informacije, što treba pacijent činiti, kako se dalje ponašati, što treba uzimati od lijekova i za koliko dana treba opet doći na pregled. U ovoj igri teško je dočekati da svi budu doktori, ali važnu ulogu imaju i pacijenti.
