Emocionalne potrebe djece

„Kad grlite dijete, nemojte prvi otpustiti zagrljaj. Nikad ne znate koliko mu dugo treba.”

Emocionalni razvoj je jedan od najvažnijih procesa u razvoju čovjeka, a rezultat je međusobnih utjecaja naslijeđenih mehanizama reagiranja na emocionalne situacije, odnosno temperamenta, i procesa socijalizacije u obitelji i neposrednoj djetetovoj okolini.

Roditelji igraju ključnu ulogu u emocionalnom rastu i razvoju svoga djeteta. Naime, zadovoljavanje emocionalnih potreba djeteta značajno olakšava odgoj djeteta, pomaže djetetu pri razvoju u dobro prilagođenu i funkcionirajuću odraslu osobu te uči djecu izražavati svoje emocije i suočavati se s njima na zdrav način. Suprotno tome, neadekvatno zadovoljavanje emocionalnih potreba djeteta može dovesti do razvoja niskoga samopoštovanja i samopouzdanja, narušene slike o sebi, osjećaja manje vrijednosti, agresije prema sebi i/ili drugima, poremećaja ponašanja i depresije.

Najdublja emocionalna potreba djeteta je potreba za bezuvjetnom roditeljskom ljubavlju; ljubavlju kojom dijete prihvaćamo i potvrđujemo onakvim kakvo jest, a ne zbog onoga što radi. Iskazivanje ljubavi pomaže djeci odrasti u samopouzdane, sretne, samosvjesne i odgovorne osobe. Stoga je iznimno važno djetetu svakodnevno iskazivati ljubav kroz verbalne iskaze („volim te / volim gledati kako rasteš / volim biti s tobom / sretan (sretna) sam što si moja kći (sin)…“), fizički kontakt (dodiri, zagrljaji, maženje) i kvalitetno posvećeno vrijeme. Uzajamno izražavanje ljubavi riječima „volim te“, maženje ili zajednička igra opskrbljuju organizam hormonom sreće. Dijete i roditelj osjećaju se ispunjeno, sretno i zadovoljno.

Djeca trebaju nježnost dodira za optimalan emocionalni, tjelesni i kognitivni razvoj i zdravlje. Kad djetetove potrebe za kontaktom nisu sasvim zadovoljene, povećava se vjerojatnost ispada bijesa, bezrazložnog plača i ekscesnih ponašanja. Naime, zagrljaj opušta tijelo i smanjuje napetost, pruža osjećaj sigurnosti, pokazuje ljubav i nježnost, otklanja osjećaj samoće i napuštenosti, daje utjehu i podršku te iskazuje emocije koje nismo ili ne možemo verbalizirati. On jača vezu djeteta s roditeljem, potiče lučenje hormona sreće, smanjuje razinu hormona stresa te jača imunitet i zdravlje. Stoga, neka temeljni način iskazivanja ljubavi svome djetetu bude nježan, topao i brižan dodir.