Griženje, udaranje i čupanje za kosu su najčešće “zločestoće” u male djece. Kada se dijete ponaša na takav način, ono nam poručuje kako neke njegove potrebe nisu adekvatno zadovoljene. Razlozi za takva ponašanja mogu biti sljedeći:
- Djeca se jasličke dobi nalaze u tzv. oralnoj fazi razvoja u kojoj se većina osjetilne ugode smješta u područje usta. Zbog toga se i eksperimentiranje, kao jedan od glavnih razvojnih zadataka te dobi, često pojavljuje baš u području usta. Djeca će sve staviti u usta kako bi istražila predmete i osobe u blizini, a ponekad će to eksperimentiranje završiti i ugrizom.
- Mala djeca još nemaju razvijenu svijest o uzročno-posljedičnim odnosima, niti o boli i ozljeđivanju. Ona osjećaju bol, ali još ne razumiju kako određeni postupci ili pojave mogu uzrokovati bol drugima. Zadatak je odraslih naučiti ih kako griženje boli.
- S obzirom da nam još ne zna reći da je ljuto, napeto ili frustrirano, dijete grize jer je to brz i učinkovit način da na sebe skrene pozornost kako bi se uzrok njegove ljutnje ili razlog frustracije otklonio. Djeca često grizu u neizvjesnim i frustrirajućim situacijama kako bi smanjila unutarnju napetost jer se još ne znaju sama smiriti ili utješiti.
- Rast zubića može uzrokovati bol, koja se trljanjem desni ili griženjem može ublažiti.
- Imitacija je jedan od glavnih oblika učenja koju djeca koriste te se na taj način griženje može proširiti u skupini djece.
Što učiniti:
- Primarni je zadatak odraslih otkriti pravi uzrok griženja. Kad saznamo iz kojeg razloga dijete grize, moći ćemo mu pomoći.
- Djeci treba pomoć u verbalizaciji; kad bolje usvoje jezične vještine moći će nam reći što ih muči te će se griženje, kao oblik komunikacije, spontano povući.
- Budite mirni i dosljedni u svojim postupcima. Odmaknite dijete od djeteta koje je ugrizlo, objasnite mu kratko i jasno da ne prihvaćamo griženje kao oblik ponašanja i da ono boli, vodeći računa o njegovom uzrastu i sposobnosti razumijevanja.
- Nemojte kažnjavati ili gristi dijete kako bi shvatilo da to boli, nego ga usmjerite na “žrtvu” i uključite u pomaganje u smislu maženja i tješenja.
- Nemojte od djeteta tražiti objašnjenje svog ponašanja, vjerojatno ga ne zna. Usmjerite se na rješavanje problema i učenje poželjnim ponašanjima koja ćete nagraditi.
- Pokušajte predvidjeti situacije u kojima bi se griženje moglo pojaviti i stvorite uvjete kojima ćete smanjiti vjerojatnost pojavljivanja: ponudite djeci dovoljno različitih aktivnosti i igračaka kako se ne bi sukobljavala oko korištenja igračaka i sudjelovanja u aktivnostima; osigurajte dovoljno velik i prohodan prostor i tjelesne aktivnosti koje omogućavaju “pražnjenje” energije; pridržavanje određenog reda, dosljednost i smanjivanje neizvjesnosti smanjuju nervozu i stvaraju kod djeteta osjećaj sigurnosti.
Patricija Kučica Vajentić, mag.psihologije