Iako bundeva nije plod našeg geografskog područja, djeca su je ipak imala priliku upoznati kao hranu u našem vrtiću, kroz juhu od bundeve. Budući da djeca nisu željela ni kušati juhu, a kamoli je pojesti, to nam je bio poticaj za bolje upoznavanje ovog jesenskog ploda.
Donijela sam bundevu i pitala djecu znaju li što je to. Većina djece je prepoznala da je to bundeva. Opisivali smo njenu boju i oblik te smo je razrezali kako bismo vidjeli što se nalazi unutra. Zaključili smo da je unutra vlažna i ljepljiva te da ima koštice. Naučili smo da se koštice mogu osušiti i očistiti te da su jestive. Donijela sam im i već osušene koštice te im pokazala njihov izgled i način čišćenja, a očišćene koštice smo probali. Većina djece je tražila još, čak nekoliko puta. Nakon kušanja, djeca su u parovima čistila bundevu sa žlicom. Moram pohvaliti usmjerenost njihove pažnje na navedenu aktivnost.
Sljedećih smo dana čitali i slušali priču “Juha od bundeve“, temperama i drvenim bojicama bojali bundevu, gledali igrokaz „Jesenji razgovor“ te kušali juhu koju su nam tete kuharice spremile za ručak.
I zamislite, djeca su počela jesti juhu od bundeve!