Tijekom protekla dva mjeseca nove nam pedagoške godine svakodnevno smo se zabavljali aktivnostima kojima smo poticali razvoj pažnje i koncentracije. “Budi pažljiv, koncentriraj se!”, jedna je od češće korištenih fraza koje često čujemo ili izgovaramo i sami. Ali na koji način potaknuti pažnju? Najprije je potrebno definirati što je pažnja, a to najjednostavnije možemo opisati kao usmjerenost mentalne aktivnosti na određeni sadržaj. U samoj srži pažnje nalazimo sposobnost koncentracije. Ta vrlo važna sposobnost nam omogućava siguran razvoj i sposobnost učenja.
Svako učenje i spoznajni proces započinje pažnjom, a razlikujemo usmjeravanje pažnje od njenog zadržavanja. Da bismo neki događaj mogli pratiti potrebno je da se usmjerimo na njega, na ono što je bitno povezano s njim te na njemu i zadržati pažnju.
Dob djeteta određuje koliko će dijete vremenski moći usmjeriti svoju pažnju na neku aktivnost te koliko će na istu biti koncentrirano. Povećanjem dobi djeteta poboljšava se kontrola pažnje, njeno trajanje i smanjuje se lakoća kojom će vanjski podražaj moći odvratiti pažnju. Djeca tako vremenom nauče kako svoje strategije zadržavanja pažnje prilagoditi zadacima kojima se trenutno bave. Kod djece mlađe predškolske dobi prevladava nenamjerna ili spontana pažnja, dok se u dobi oko 6 godine naglo počinje razvijati hotimična ili namjerna pažnja koja je jedan od preduvjeta za polazak u školu jer podrazumijeva usmjerenost na svjesno postavljeni cilj.
Ono što svakako valja upamtiti jest da je svako dijete individua za sebe te da kod svakoga razvoj pažnje prolazi svojim tempom, a roditelji i odgajatelji su ti koji djetetu pomažu u tom procesu na način da posvete vrijeme i stvore prilike za stjecanje različitih iskustava. Kao i ostale stvari koje se razvijaju tako i razvoj pažnje možemo trenirati.
Mnogo puta smo već naglašavali važnost igre jer dijete njome spontano uči o sebi, drugima te okolini koja ga okružuje. Angažiranost odraslih iziskuje određeno vrijeme, no nije važno odvojiti mnogo vremena, već kraćim vremenom posvetiti se u potpunosti djetetu. Osim toga, potrebno je jasno postaviti granice u odgoju te uvesti svakodnevnu rutinu ( pravovremeni odlazak na spavanje, buđenje…) te raznim jednostavnim svakodnevnim aktivnostima uključiti dijete u igru. Primjerice, dok šećemo možemo upitati dijete “Možeš li nabrojati sve životinje koje imaju krila?”, dok pripremamo ručak “Postavi stol za sve nas. Što ti je sve potrebno?”
Prikazat ćemo neke od aktivnosti koje smo činili u vrtiću, a njima smo poticali razvoj pažnje i koncentracije:
Igranje društvenih igara (memory, pallina)
Slaganje oblika prema nacrtu
Slaganje plodova prema uzorku
Slaganje čavlića prema određenom redoslijedu
Čitanje i prepričavanje priča, postavljanje pitanja djetetu vezano za događaje u priči.
I za kraj jedan mali podsjetnik….nikada ne zaboravite pohvaliti djetetov trud!