Edukacijom o samoregulaciji koju je provela psihologinja Patricija Kučica Vajentić dobivamo određena znanja koja smo kao odgojitelji implementirali u skupinu. No što je samoregulacija? Samoregulacija je sposobnost upravljanja i kontrole nad vlastitim ponašanjem, mislima, te mijenjanje istih u skladu sa zahtjevima situacije. Vrijeme do polaska u školu je najvažnije za razvoj emocija, društvenosti, kognitivne regulacije, ali i motivacije za regulacijom u svim područjima. Proces koji je ključan za razvoj samoregulacije je koregulacija. To je interaktivni proces oblikovanja i podrške razvoju samoregulacije. Odrasli, roditelji/odgojitelji su ti, koregulatori tj. osobe koje su uz dijete, jer one mu pružaju primjer i edukaciju.
Evo kako smo mi u skupini provodili vježbe samoregulacije. Osmislili smo maleni kutak u SDB za provođenje aktivnosti samoregulacije u kojem se nalaze neophodni rekviziti poput velikog jastuka, senzornih boca te kutije s različitim taktilnim materijalima, ali nam je i kockica smirilica uvelike pomogla u tome. Na kockici su zadane aktivnosti koje treba provesti nakon bacanja iste. Nazivi aktivnosti su: skoči visoko u zrak, 10 puta!; sjedi kao dječak na stolici i duboko diši!; snažno baci lopticu i probaj pogoditi ovu metu!; vozi prstić po ovoj cesti!; možeš li pomaknuti ovaj zid dok ja nabrojim do 10? i oponašaj kretanja životinje. Aktivnosti smo provodili većinom grupno u kojima bi djeca sjela u krug, strpljivo čekala na svoj red za bacanje kockice te potom zajedno izvršili zadatak. Kod bacanja loptice u metu također je trebalo puno samoregulacije. Čekati u koloni na svoj red te potom pronaći lopticu u sobi i dati je prijatelju koji je sljedeći na redu dok on odlazi na začelje kolone. Nije to lako, ali mi smo veliki i mi to možemo! Kod guranja zida i to na pozicijama za to označenim dlanovima „izbacivali su“ sve što ih je mučilo, a vjerujem da nam je i soba šira barem za koji milimetar. Zvjezdice uvijek daju sve od sebe! Kada bismo ove aktivnosti primjenjivali pojedinačno to bi izgledalo otprilike ovako. Dijete pokazuje neprikladne oblike ponašanja na što ga odgojiteljica zamoli dijete da napravi vježbu broj 5. Prilikom vježbe dijete treba stajati na jednoj nozi, druga je noga savijena i pravi broj 4, a ruke su spojene iznad glave i to sve držati dok odgojiteljica ne izbroji do 10. Zvjezdice već znaju vježbe napamet, ima ih 6 i kad ih imenujemo znaju kako ih trebaju izvesti. Puno je još primjera kako koristimo aktivnosti i vježbe. One uistinu djeci pomažu kod korigiranja neadekvatnog ponašanja i što je još važnije da se njima zabave i uče.
