Likovne aktivnosti u Gumbićima

Gumbići vole likovne aktivnosti. Čim primijete da tete pripremaju nešto u likovnom centru, ondje se okupljaju, promatraju što se događa, zapitkuju. Osim svakodnevnog crtanja drvenim bojicama, flomasterima i pastelama, rezanja, igre plastelinom te aktivnosti vezanih uz obilježavanje raznih datuma, ponudile smo djeci i neke, ne tako uobičajene, likovne aktivnosti. Djeca su ih pažljivo i koncentrirano izvodila, radujući se rezultatu.😊

Kada koriste crtačke tehnike, većina Gumbića crta nešto prepoznatljivo, različite figure, likove i situacije. Kada im ponudimo tempere ili kolaž papir, djeca su više koncentrirana na sam rad: rezanje, igru bojom, kretanje kista. Doći će vrijeme kada ćemo i na radovima nastalima tim tehnikama vidjeti mamu ili cvijet, no zasad uživamo gledajući ih kako istražuju i igraju se.

Monotipija je vrsta grafičke tehnike, iako ju, zbog mogućnosti samo jednog otiska, mnogi ne smatraju pravom grafičkom tehnikom. Djeci su bili ponuđeni komadi kartona i tvrđeg papira na koje su nanosili veće količine boje, stvarajući zatim zanimljive šare u boji svojim prstićima. Nakon tog “plesa” po papiru, Gumbići su prislanjali drugi papir na onaj obojan i “ocrtan” prstićima te dobivala jedinstven otisak svoga rada.

Tijekom igre plastelinom i drvenim čačkalicama većina je imenovala svoje uratke, iako je imenovano teško prepoznati u završenim radovima. Djeca su istraživala ravnotežu i postojanost materijala, a manipulirajući ponuđenim sredstvima usput razvijala svoju finu motoriku i koordinaciju oko – ruka.

Proveli smo još jednu vrstu otiskivanja, i to kistovima izrađenima od kvačica i raznih materijala (komadići filca, pompon, perje, čupava žica, blazinice, krep papir, grančice ružmarina, konopčić). Djeci se svidjela (ne tako često) ponuđena crna boja, a većina je ispunila dva ili tri papira ostavljajući različite tragove na njima.

Tijekom dva jutra sva su djeca sudjelovala u izradi velikog, zajedničkog kolaža. Osim djeci poznatog kolaž papira, ponudile smo im paus, rebrasti i novinski papir, stare partiture, salvete i stranice jedne stare knjige. Gumbi su brzo primijetili razliku u rezanju papira različite gramaže, a kada bi im bilo teško rezati, trgali bi papir svojim ručicama.

U jednom primjeru “loose parts” umjetnosti, djeca su za istraživanje i biranje dobila dvije kutije raznog otpadnog, prirodnog i neoblikovanog materijala. Našli su se tu: kartonski tuljci, gumbi, drveni štapići, špatulice i kružići, pomponi, čepovi, stare, nesparene puzzle, prirodnine, čupava žica, CD-i, čavli, matice, školjkice, slamčice, perlice, akvarijski kamenčići i komadići filca. Nakon podužeg “kopanja”, promatranja i mnogih ,”Teta, vidi!” momenata, Gumbići su postavljali (pa micali, pa opet postavljali, pa dijelili, pa posuđivali…) materijale na veće komade kartona, a tete su ih naknadno na te iste kartone zalijepile. Slijedilo je bojanje u tri dimenzije, od kojeg djeca nisu odustajala sve dok i zadnji centimetar kartona i zalijepljenih materijala nije bio obojan.

Dvije divne kompozicije brzog tempa – “Ples barunice” (F. Parać) i “Bumbarov let” (Nikolaj Rimski-Korsakov) djeci su bile poticaj za mrljanje bojom po papiru. Kada bismo u članak mogle ubaciti video materijal, vidjeli biste kako su Gumbi plesali na različite načine – neki kistom, neki tijelom, neki usput pjevušeći, neki kombinirajući različite načine izražavanja.

Iako je lijepo vidjeti po uputi rađene “Pinterest” radove u kojima su više sudjelovale ruke i glava odgajateljica nego djece, dozvoliti klincima da istražuju likovnost na njihov nenaučeni, autentični, spontani, iskreno dječji način zaista je neprocjenjivo. Pokušajte i uživajte!

Do idućeg web susreta,

                          cijeneći proces, ne samo rezultat,

                                                                                      vaše D & T 😊