Maškare, karneval, poklade, fašnik, pust, peto godišnje doba … vrijeme je kad svi imaju priliku postati netko drugi ili nešto drugo – princeze, vitezovi, bubamare, pčelice, svemirci, super junaci …
Djeca i djelatnici Dječjeg vrtića Cvrčak obukli su svoje raznobojne maske te pjesmom i plesom obilježili ovogodišnji karneval ….
Naši Cvrčci, maskirani u rasplesane šiške, sa svojim odgojiteljicama – veselim borovima, prošetali su riječkim Korzom.
Pino, drvo snažno
reći vam ima nešto važno:
potječe iz mjesta fina,
mirisnih šuma otoka Lošinja.
A sa pina šiške kad polete,
na vjetru pucketaju, plešući slete,
razigrano kao da reći žele:
podignite nas, igrajte se s nama,
mi smo prava lošinjska reklama!
Kao šećer na kraju, krafnice, M&M bomboni, sladoledi, žele bomboni, bombonjere, životinjsko carstvo, kiki bomboni prošetali su Rivom lošinjskih kapetana i Trgom RH te uz pjesmu, ples i fritule obilježili zadnji dan karnevala.
TRAŽI SE KLJUČ OD ŠEĆERNOG GRADA
Staro zviježđe od pralina čuvana je tajna.
Svako dijete zna da tu je zemlja vele bajna.
Na nju kročit smiju samo djeca i sanjari,
a stariji mogu biti samo slastičari.
Na dalekom Bombon-putu, uz tri medenjaka,
kraj šećerne roze vune i dvanaest žvaka,
uzdižu se slatke kuće Šećernoga grada.
Njime vijeće čokoladno sladi se i vlada.
Već četiri slatka dana nema gradskog ključa.
Gradonačelnik se pita kako da otključa
kapiju od Šećer-grada, škole i vrtiće,
jer tu djeca uče kako lizati prstiće.
Tu nauče uzimati kolače iz zdjele,
šlag sa torte i jagode, dok još nisu zrele.
U školi se češlja kosa poslije slatke vune,
U vrtiću uči čim se sve bomboni pune.
Ne nađu li vrlo brzo ključ od Šećer-grada,
u gradu će nastat zbrka najveća do sada,
odselit će slastičari, nestat će slatkiši,
stopit će se cijeli planet k’o šećer na kiši.
Zato ako itko sazna da se o tom priča,
neka javi slatkoj djeci ljepljivih prstića,
da prorade opet škole, vrtići od slasti,
pa ni jedno dijete neće morati odrasti.( Izvor: Lukin portal )
