Sad kad smo svi petogodišnjaci, spremni smo putovati van otočnog okruženja. U tim novim situacijama, i s grupom vršnjaka, djeca uče slijediti dogovorena pravila ponašanja i komunikacije.
Naš prvi izbor i odluka bila je da u društvu predškolaca (skupina Notice) otputujemo u Rijeku pogledati predstavu Ježeva kućica u Gradskom kazalištu lutaka i posjetiti Dječju kuću, koja je u blizini kazališta.
Dok smo se pripremali za izlet mnogo smo međusobno razgovarali te smo saznali da se veći broj Sunašca nije imao priliku voziti autobusom ili ići na put bez pratnje roditelja. I tako smo počeli brojati tjedne, dane… I što je dana bilo manje, nestrpljenje je bilo sve veće. Kako ćemo uopće spavati tu noć?!
Osvanulo je i to jutro, petak 3.3. i dolazak pred vrtić u 6.50h. U autobusu su mogli sami izabrati s kim će sjediti, ili je tijekom vožnje dolazilo do promijene. Nestrpljivo su čekali otvoriti svoje ruksake, doručkovati i pokazati što su sve ponijeli, a to su mogli već na trajektu. Uslijedio je nastavak puta do Rijeke, gdje smo izašli na Žabici i prošetali do kazališta, našeg prvog odredišta.
Predstava Ježeva kućica je u svakom segmentu bila odlična i djeca su zbilja uživala. Na pitanje koji im se lik najviše dojmio djeci je bilo teško odgovoriti, tj. izabrati samo jednog. Je li to Ježurka Ježić, ili lisica Mica, ili medo? Na kraju smo se, za uspomenu i dugo sjećanje, uspjeli fotografirati s glumcima.
U Dječjoj kući dočekala nas je teta Iva. Pokazala nam je sve tajne puteve i prostore unutar kuće. Glavni je lik današnje posjete bio profesor Baltazar. U „Kontejneru“ su likovnim eksperimentima dotičnog profesora nastali i raznovrsni dječji radovi. U velikom prostoru knjižnice slušali smo priču o Baltazaru te imali priliku vidjeti kako se može napraviti još jedan čudesni napitak s kojim smo završili i ovu posjetu.
Sad smo već gladni. Naš vozač autobusa našao je prikladno mjesto u gradu za ručak i lunch pakete. Siti, i pomalo umorni jurili smo na trajekt na kojem ponovo otvaramo ruksake i častimo se grickalicama.
Oko 17h već smo bili ispred vrtića, gdje smo stigli umorni, ali vjerujemo sretni, zadovoljni i puni dojmova.
Hvala roditeljima na ukazanom povjerenju i radujemo se našem skorom sljedećem izletu.
P.S. Nama, odgojiteljicama, žao je zbog bolesti triju Sunašca koja su ovaj put morala odustati od izleta.