“Nevidljiva kuća” i “Kako zagrliti ježa”

Kao što znate Notice su se uključile u projekt Naša mala knjižnica. Neposredno nakon što smo učili o dječjim pravima na Satu prava koji je vodila naša logopedinja Marijana Kovačić u sklopu programa Humanost od malih nogu, pogledali smo i kratki film o dječaku s Madagaskara (iz programa Škole za Afriku) čiji je dom uništen u poplavi. Naučili smo da je jedno od prava pravo djeteta na dom i obitelj te smo to povezali sa slikovnicom Nevidljiva kuća iz našeg projekta. Iz nje je proizašlo niz aktivnosti vezanih uz kreativnu knjižnicu,  no isto tako slikovnica  nas je dodatno motivirala za razgovor o različitostima i prihvaćanju istih.

Dječjim osvrtom na priču došli smo do nekih zanimljivih izjava i razmišljanja: “Kako se zovu ljudi koji moraju bježati od rata i iz svojih domova? To su bježaci i bježci.” Našli smo i rješenje za sve one koji imaju potrebu napadati, pucati, uništavati tuđe kuće i zemlje. Djeca kažu: “Mogu se doseliti i kupiti si kuću pa tu živjeti, a ne pucati i rušiti.” To je dječje nevino i iskreno razmišljanje o ratu i ratnim strahotama o kojima su razgovarali odrasli.

Bio je to ujedno i tjedan u kojemu se obilježavao dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Razgovarali smo o izbjeglicama, a djeca su se sjetila da je lani u vrtiću bila djevojčica iz Ukrajine. Odigrali smo i kviz o dječjim pravima, naučili da postoje razne kuće u raznim krajevima svijeta, ali da samo ona koju nosimo u srcu može biti dom i da nju nikad ne možemo izgubiti.

Crtali smo naše neobične kuće, male i velike, izrezali ih i spojili u veliki neobični grad, a posebno ih se dojmila nevidljiva kuća House Joshua Tree koju smo gledali u dokumentarcu. Dugo su se još u našem dvorištu, terasi i sobi gradile razne neobične kuće.

Aktivno smo se uključili u humanitarnu akciju za Škole za Afriku te, našim likovnim radovima i rukotvorinama, sudjelovali u blagdanskom humanitarnom štandiću.

Krenuo je kućni putopis u kojemu ste svi sudjelovali i kojeg smo uspješno završili i poslali voditeljma ovog projekta kao nagradni zadatak, pa ćemo vidjeti kako će proći.

Jedan od zadataka ovog projekta je i izrada knjižnog junaka za razmjenu s drugim vrtićem koji sudjeluje u projektu. Izradili smo ga te poslali u Dječji vrtić Škrinjica u Radoboj, a  prema nama putuje njihov knjižni junak kojeg još nismo upoznali, i biti će nam pravo iznenađenje. Kada stigne, narednih dva mjeseca ćemo se s njime družiti. Svako će ga dijete voditi svojoj kući te će djeca bilježiti dogodovštine koje je taj knjižni junak doživio dok se s njima družio. Sigurno se pitate tko je knjižni junak. To je onaj koji čuva i štiti knjige, brine o knjigama i slično.

U odabir našeg knjižnog junaka bila su uključena djeca, a odlučili su da to bude jež. Upravo je priča Kako zagrliti ježa, priča iz koje smo puno naučili svakodnevno razgovarajući i baveći se njome.

Bilo bi zanimljivo saznati kako biste vi, odrasli zagrlili ježa. Djeca su, naravno, našla mnoštvo zanimljivih rješenja: staviti stiropor na svaku iglicu, zalijepiti na svoju majicu karton, lego kocke ili spužve, obući skafander i dr. Netko je čak rekao da bi na sebe zakačio kore od voća pa dok bi grlio ježa on bi se usput i najeo!

Ovaj smo put započeli tjelesnim aktivnostima, tj. šumskim poligonom u kojem su djeca izvodila vježbe interpretirajući pokrete životinja koje se javljaju u slikovnici i prelazeći razne prepreke koje smo im zadale.

Izrađivali smo ježa od plastelina i kolaž papira. Djeca su pogledala crtani film Što bi bio Božić bez ljubavi čija je tematika bila jako slična našoj priči te kojeg smo u više navrata morali pogledati jer im je bio dirljiv.

Priču Kako zagrliti ježa iskoristili smo kako bismo obilježili Svjetski dan grljenja! Protekla smo se dva tjedna jako puno grlili. Kako običavamo svako jutro u Krugu prijateljstva zagrliti prijatelja, sada smo zagrljaj “pojačali” tako da smo svakom prijatelju rekli nešto lijepo o njemu želeći mu osvijestiti koliko puno vrijedi i da se dobro osjeća.  

Nakon mnoštva aktivnosti priču smo zaokružili izradom “automata za grljenje” kojeg ste svi imali priliku vidjeti izloženog u našoj garderobi. Nadam se da ste ga isprobali! Djeca su prvo samostalno napravila pojedinačni nacrt svojeg automata, zatim su zajednički odabrali najbolje dijelove svakog nacrta i spojili u jednan zajednički nacrt.

Na koncu smo prema nacrtu dva dana izrađivali pravi automat. Jedna se Notica dosjetila i izradila srce od vune “kako bismo ga mogli oživjeti i kako bi bio topli”.

Nevidljiva kuća djelo je makedonske autorice Biljane Crvenkovske, a Kako zagrliti ježa slovenske autorice Jane Bauer. Ova smo saznanja iskoristile kako bi djeci pokazale i makedonsko pismo. Također upoznali smo djecu s narodnim makedonskim plesom kolom i sa slovenskom polkom. 

Zaključili smo da je grljenje zdravo. Kada se grlimo ne osjećamo se usamljeno. Nekad je grljenje bolje od riječi. Osjećamo se opuštenije i sretnije. I zato se mi u vrtiću puuuno grlimo. Probajte i vi!!!