On line Notice

U našem dječjem vrtiću svaka skupina ima svoju Viber grupu putem koje roditelji dobivaju razne obavijesti, pozive, fotografije i slično i to je uobičajeni medij komunikacije. Nismo ni slutile da će nam to postati i trenutno jedini „povezni“ način komunikacije, ali eto… Okolnosti su takve da smo se i mi,  poput mnogih dječjih vrtića u Hrvatskoj, okrenuli virtualnom druženju – „radu od kuće“.

Kako to rade Notice?

Nakon prva dva tri dana zbunjenosti, nevjerice i upitnika shvatile smo da će to potrajati dulje od predviđena dva tjedna pa smo se dogovorile i odlučile i dalje pratiti orijentacijski plan i program odgojno obrazovnog rada naše skupine. Svakodnevno nudimo sadržaje i aktivnosti za djecu koje zatim  roditelji kod kuće mogu realizirati u vrijeme koje njima odgovara.

Započeli smo s obilježavanjem Tatinog dana, zatim Dana voda, kazališta i knjiga za djecu, Uskrsa, Dana planete Zemlja, Dana plesa i dr.

Npr. Uz Dan voda ponudile smo pokuse s vodom i zvukom, izradu vodenog ksilofona, pjesmicu „Voda“, „Priču o kapljici“, slikanje slamčicom, vodom i bojama, vježbe za razgibavanje.

Uz Dan kazališta mogli su pogledati kazališne predstave „Tko sam,što sam“ i “Osam slonova“ u izvedbi dramske skupine našeg vrtića. Naučili su kako mogu sami napraviti svoje kazalište sjena, pozornicu za lutkarsku predstavu, lutke… Smislili su i svoju malu predstavu koju su odglumili sa svojim roditeljima.

Uskrsne košarice, čestitke i dekoracije bile su vrlo zanimljive, a nastavili smo s prijedlozima za očuvanje prirode, “Malim letećim medvjedićima“ izradom igračaka od naplavina…

Naravno, komunikacija je dvosmjerna, tako i roditelji gotovo svakodnevno šalju fotografije i snimke s odrađenim „zadacima“.

Tražile smo i njihova mišljenja o našem virtualnom druženju. Opterećujemo  li ih ili pomažemo, jesu li djeca rado sudjelovala u „zadacima“ ili nisu uopće sudjelovala. Odgovori su bili vrlo pozitivni i dali nam podstrek za daljnje druženje. Djeca su nešto odradila, nešto samo odgledala, a bilo je i odgovora poput: „To ću raditi samo u vrtiću sa svojom tetom Danicom i tetom Mirjam.“ (Nia), ali svi su rado gledali fotografije i snimke svojih prijatelja. 

Eto tako smo iako razdvojeni svakodnevno zajedno, ali ipak nestrpljivo čekamo da se okupimo u našoj sobi i zapjevamo „Dobar dan, dobar dan, stigao je…“  i  zagrlimo uz “Dobro jutro prijatelju!“.

Malo bisera za kraj!

Sergej je rekao da kod kuće ne može „masirati“uši jer se to radi samo u vrtiću (prije slušanja priče).

Loren: „Ma što radiš teta Danica, tamo su ispod zemlje, tamo!“ (dok je gledao moju potragu za letećim medvjedićima).

Lovro: „Može, čim pripremim ručak!“ (trebalo je ići u šetnju pronaći naplavine)

Odgojiteljice Danica Sendo i Mirjam Pahljina Hernandez i mama Petra Domac