Pa gdje je više taj zec?

Leptirići već drugu godinu tragaju za zecom koji živi u šumici pokraj vrtića. Zeko stalno proviruje i promatra što rade dječica. Ponekad netko od djece vidi zečje uši, brkove, čuje se njegovo skakutanje po terasi, ali nikako da ga cijelog vidimo i upoznamo. Ovog nevidljivog i sveprisutnog zeca često spominjemo u raznim situacijama kad npr. nešto pohvaljujemo, potičemo, istražujemo, maštamo… Skrivajući se zeko je promatrao kako su Leptirići u iščekivanju blagdana Uskrsa izrađivali i ukrašavali kartonske košarice, bojali stiroporna jaja, sklapali od kartonskih valjaka stalke za držanje jaja. Leptirići su imali i interesantan zadatak – obojiti jaja samo crnom bojom. Vrlo neobično. Odmah su uslijedila pitanja zašto crna jaja. Strugalicom su djeca strugala po crnoj podlozi i nastali su vrlo interesantni i drugačiji crteži.

Bilo je to novo, drugačije i zanimljivo iskustvo za djecu. Nismo stigli pitati zeca što on misli o crnim jajima, ali nas je ugodno iznenadio kad smo u kašetici s travom pronašli šarena čokoladna jaja. Hvala ti zeko!

Nakon čašćenja odigrali smo i igru Pronađi skriveno jaje u sobi. Uživali smo i svi su se jako trudili pronaći skriveno jaje. Dogovorili smo se da ćemo ovu igru skrivanja i traženja jaja odigrati i iduće godine, ali u šumici pokraj vrtića. Možda baš to bude prigoda da konačno upoznamo zeca. Ne znamo da li se baš slučajno u toj istoj našoj šumici izgubilo i Neposlušno mače. Bilo je tužno i glasno je mijaukalo, zvalo je u pomoć. Čuo ga je naš zeko i odveo svojoj kući gdje su mu ponudili list kupusa za jesti. U ovoj poučnoj priči koja kaže da djeca trebaju slušati roditelje i ne odlaziti daleko od svoje kuće, Leptirići su upoznali i druge dobre životinje koje su željele pomoći u nevolji (vjeverica, jež i ptica). Da bi poruka ove lijepe i bezvremenske priče ostala što trajnije u dječjem pamćenju Leptirići su uz pomoć teta J&J izradili malu scenu i popratne sadržaje za dramatizaciju te priče (šumica, kućica i životinje). Djeca još uvijek svakodnevno samostalno odlaze u naše malo kazalište, slobodno koriste raspoložive sadržaje za dramatizaciju i uživaju u igri uloga. Maca više ne odlazi sama daleko u šumicu, a njena djevojčica je pazi i mazi. Čiča, miča… i dalje s nama živi ova priča.

Leptirići su svojim likovnim radovima sudjelovali u obilježavanju Noći knjige na temu Moja najdraža priča. Na sudjelovanje u ovoj izložbi nas je potaknula Matteova mama Armida Vlašić. Izložili smo crteže na temu omiljenih životinjskih likova iz priča koje svakodnevno u vrtiću čitamo, prepričavamo ili dramatiziramo.

Neki Leptirići vole istraživati naš mali vrt i pješčanik. Posebno su se toj aktivnosti u zadnje vrijeme posvetile Nika i Tessa. Pronašle su u zemlji i pješčaniku sjemenke glicinije koje su zbog vlage već i proklijale. Odlučili smo i dalje poticati ovaj interes time što smo djeci u sobi ponudili zemlju i prozirne plastične čašice u koje je svako dijete posadilo svoju sjemenku. Svakodnevno promatramo što se dešava s našim malim sobnim vrtom.

U slobodnoj komunikaciji među dječacima načuli smo da neki Leptirići znaju puno toga o planetama, suncu, izvanzemaljcima, kiši meteora… I ovaj dječji interes ćemo dalje poticati na način da ćemo u sobi dnevnog boravka osmisliti novi centar Putujemo u svemir. Leptirići uskoro kreću u svojoj igri i mašti na taj daleki put. Tražiti ćemo planete, meteore… Tko zna, možda na Mliječnoj stazi ili u kiši meteora sretnemo i našeg zeca koji neumorno prati Leptiriće na njihovom putu odrastanja. Nadamo se da neposlušno mače nije opet odlutalo tražeći Leptiriće.