Priča o vuku koji je htio…

Među slikovnicama koje smo posuđivali i čitali našao se jedan Vuk, ali ne običan Vuk… Ovome se događaju različite avanture i od svih djeci se najviše dopao Vuk koji je htio biti druge boje Orianne Lallemand i Eleonore Thuillier.

I taj Vuk koji je… “jutros jako zle volje.

               Budući da je cijeli crn, samom sebi uopće nije lijep.

                          Zato je odlučio da će promijeniti boju!

                     Ali to nije tako jednostavno kao što je mislio.”

Bio nam je inspiracija i poticaj za niz aktivnosti.

Krenuli smo s ponovnim čitanjem i prepričavanjem.

Svako dijete izabralo je jednu od negovih omiljenih boja. Djeca koja su spretnija u rezanju škaricama to su činili za sebe i druge prijatelje i potom lijepili. Ostali su tražili i prepoznavali određenu boju (papirić) i također ih zalijepili.

I još jedna likovna aktivnost… Nacrtali smo velikog vuka kojeg smo bojali temperama koristeći boje u kojima je on želio biti drugačiji, a kad se tempera osušila, lijepili smo različite materijale slične ili iste boje.

Napravili smo igre za usvajanje/prepoznavanje/imenovanje boje i veličine. Spoji po točnoj boji, složi po veličini – mali, veći i najveći.

U međuvremenu, u kutiću lutaka, za našeg dragog gosta kuhani su različiti obroci. Djeca  su ga presvlačila, uspavljivala… malo smo ga “mazili i pazili”.

Ova slikovnica zbilja je „…zbirka nježnih i duhovitih priča za pripovjedanje, slušanje, darivanje, uz koje možete doživjeti lijepe zajedničke trenutke, izraziti osjećaje, maštati, voljeti, čitati, sanjariti…“