Projekt Madagaskar – Biljke (i slova) Madagaskara

Nakon svih životinjica koje smo upoznali, a bilo ih je zaista mnogo, došao je na red i prekrasni biljni svijet Madagaskara. Osim djeci već poznatog baobaba, popričali smo o orhidejama, ravenali – stablu putnika, mangrovu i stablu hobotnica. Životinje su, naravno, djeci bliže i lakše ih je tematski povezati s različitim aktivnostima, ali ipak smo pronašle načine da Gumbićima približimo i ovaj dio prirode Madagaskara.

Kod slikanja temperom, primijetile smo da je ravenala najviše oduševila djecu – većina je poželjela naslikati baš to stablo. Teta Marijana pripremila je za dječicu velike bojanke, koje su bojili u parovima, pritom s tetama razgovarajući o naučenom:

• baobab: pomaže ljudima da ozdrave (Ivan), od njegovog voća naprave šalicu (Nora), iz baobaba piju vodu (Nikola), od baobaba se može napraviti sok (Eric), oni naprave neko kao ulje od baobaba pa s time mažu kosu i kožu (Oliver)
• ravenala: raste samo na Madagaskaru (Dora), od ovog dolje naprave daske za kućice, a listovi su im za krov (Nolan), izgleda kao ono za se hladiti kad je vruće (Leon)
• orhideja: jedna ima onu mahunu, koju smo imali kada smo radili one kao duga kekse s tetom Yvonne (Nora), ima jedna Božić orhideja, kao Djed Mraz (Dora)
• mangrov: njemu je korijenje u vodi umjesto u zemlji (Teo G.), raste tamo gdje se pomiješaju slatka i slana voda (Tonka), tamo ima puno ptica, ima čaplja! (Dora)
• stablo hobotnica: ima neke bodljice, pa lemur mora jako paziti, da se ne upikne (Vanja), raste uvijek na jednu stranu, pa ti može pokazati put (Nora), kod nas ti treba za cvijeće puno vode, da ga zaliješ, ili mora padati kiša, a to ti tamo raste s malo vode (Leon)

U vrtićkom holu odigrali smo zajedničku pokretnu igru. Djeca su trčala posvuda, a na zvuk tetine zviždaljke i izgovoreno ime pojedine biljke se zaustavljala i tijelom pokazivala određenu karakteristiku: za mangrov su lupala nožicama o pod prikazujući njegovo snažno korijenje, glasni ”Ho, ho, ho!” uz pokazivanje bijele brade označavao je božićnu orhideju, pokret pijenja iz zamišljene bočice predstavljao je baobab, ručice su širili poput grana ravenale, dok je ime stabla hobotnice bio znak za ”pikanje” prijatelja prstićima, ili nekog drugog, na primjer, tete Marijane koja je slučajno prolazila hodnikom.

Teta Marijana pripremila nam je jednu zanimljivu igru. Kako Gumbići već dobro barataju pojmovima vezanima uz Madagaskar, tako smo na kreativan način mogli poraditi na narativnoj sposobnosti – sposobnosti djeteta da jezičnim iskazom opiše niz događaja i da pritom slijedi strukturu te kriterije priče koji je određuju. Izabrale smo nekoliko likova (fosa, kameleon, dječak…), radnji (plivati, jesti, skakati…) i mjesta (Kamena šuma, rijeka, polja riže…) te je izmišljanje pričica krenulo. Bacanjem kockice djeci su pojmovi bili zadani, npr. dječak-jesti-rijeka, a ona su oko tih pojmova gradila kratke priče. Gumbima se svidjela ova aktivnost, neki su se u njoj izvrsno snašli – možda se u grupi krije kakav novi Tolkien, tko će znati! – a neke od njihovih pričica možete pročitati u PDF – u.

SMISLI PRIČICU

U osmišljavanju poticaja i aktivnosti za predvještine čitanja i pisanja primaran naglasak smo stavile na igre slogovima i uočavanje početnog glasa, no ogroman broj novih riječi usvojenih tijekom projekta lansirao je Gumbiće u neka nova prostranstva! Tijekom čitavog projekta, primijetile smo pojačani interes za slova i glasove u našoj skupini. Mnogi mlađi Gumbići sposobni su izdvojiti početni glas, a neki stariji već samostalno vrše analizu i sintezu riječi, čak i pišu, iako je godina predškole još daleko. Tete su zato za dječicu pripremile dvije društvene igre: u jednoj potrebno je izdvojiti početni glas imena životinjice prikazane na kartici, a u drugoj dosjetiti se imena životinjice koje počinje zadanim slovom. A zatim su se stvari počele širiti dalje: ,”Teta, pitaj me slova!”, koje je čije slovo (početno slovo imena) i s kojim se slovom u npr. imenu životinje podudara; djecu je zanimalo što piše u prezentaciji tete Marijane, kako da zapišu naziv crteža, kojim slovima započinju i završavaju razne riječi, tko od djece već zna pisati i može im pomoći zapisati nešto,… i tako su slova postala naša svakodnevica, nešto u čemu i djeca i tete uživaju, što je svakako izvrstan temelj za budućnost i još jedan od benefita ovakvih projekata.

                                                                      Hladeći se listom ravenale,

                                                                                                            (Teta, a kojim slovom počinje “Madagaskar”?)

                                                                                                                                            vaše T&M&D