Predzadnja prezentacija tete Marijane donijela nam je znanja o Malagasijima, njihovoj povijesti i sadašnjosti, specifičnim aktivnostima i načinu života na dalekom Madagaskaru. Ovaj je dio projekta uključivao podosta igre pretvaranja, koja je djeci jako draga, pa su se lako ”uživjeli” u situaciju i uživali u ponuđenim aktivnostima.
U našem smo obiteljskom centru organizirali madagaskarsko selo. Gumbićima smo ponudile marame, šarenu odjeću, lonce, drvca i kuhače, košare i jednu lutku tamnije kože. Djeca su se brzo organizirala: ja ću biti seka, ti mama, ti ćeš nositi bebu (da, na leđima, tako ti na Madagaskaru nose bebe!), ti tamo napravi drva za vatru, ja ću donijeti hranu pa ćemo skuhati u loncu, tu ćemo jesti na podu, teeeta, kako da zavežem maramu, pomogni mi sa košarom… Svaki se Gumbić u igru uključio na svoj način, neki organizacijom, neki pregledavanjem i isprobavanjem odjeće, neki razgovorom, svatko je mogao pronaći nešto baš za sebe.
Kako smo naučili da se na otočiću blizu Madagaskara nalazi jedino gusarsko groblje na svijetu, a i inače su gusari tema privlačna djeci, tako smo se odlučili malo poigrati na našoj vrtićkoj barci. Izradili su Gumbići gusarske kapice od papira, teta Marina nam je posudila prsluke izrađene za karnevalsku povorku (HVALA joj!) i igra je mogla početi! Klinci su s guštom ”krali” igračke i pravili zalihe na našem brodu te pucali iz topova na druge, zamišljene brodove. Napali su nas čak i morski psi, jedva smo se usidrili zbog jakog vjetra, pratili smo karte i odlučivali o smjeru, a sve je to bilo popraćeno onim dječjim sjajem u očima, o kojem smo već pisali u jednom od članaka.
“Mora, mora”
(“Polako, polako”)
vaše I&M&D&T