Prosinac u Noticama

Najčarobniji mjesec u godini je u dječjim očima zasigurno mjesec prosinac. To je vrijeme radosti i darivanja u kojem je od poklona još važnije darovati svoje vrijeme, pažnju i osjećaje. Upravo smo to tijekom cijelog mjeseca željeli približiti djeci.

Kada se  mi odrasli prisjećamo djetinjsva, nerijetko se prisjećamo upravo događaja vezanih uz blagdane. Stoga smo i mi u vrtiću pokušali stvoriti doživljaje koje će djeca pamtiti tijekom odrastanja.

Kako je započeo Advent, paljenjem prve svijeće na našem vjenčiću, tako smo započeli s našim adventskim kalendarom. Svakodnevno smo ga vrtili i dijete koje bi bilo izabrano taj bi dan ukrašavalo kuglicu. Skupivši dovoljno kuglica okitili smo bor u holu, a ostalima ukrasili sobu. Tijekom cijelog mjeseca stvarali smo božićnu atmosferu, sijali pšenicu, kitili bor, izrađivali keksiće, čestitke, vjenčić za vrata… Božićni ugođaj obogatili smo božićnim pjesmama koje su se neprestano “vrtile” u pozadini, djeca su pjevala i puno plesala, te usvojila novu pjesmicu Božić je tu.

U zanosu izrade svega, u božićnoj atmosferi, neke smo stvari propustili poslikati, ali vi ste ih kao poklon već dobili pa znate o čemu pričamo. 🙂

Uključili smo se u humanitarnu akciju DND te smo izradili našeg Patuljka-ribara kako bi smo i na taj način i mi dali svoj doprinos cijeloj akciji. Naš je patuljak prikupio dovoljno glasova i sudjelovao na aukciji, a time i skupio kunice za cilj humanitarne akcije.

Uzbuđenja oko dolaska Sv. Nikole nije nedostajalo. Danima su trajale pripreme, ukrašavale su se čarapice, djeca su se trudila biti najbolji što mogu jer ih je Sv. Nikola stalno promatrao iz nekog kutka. Išli smo ga dočekati na rivu gdje nam je donio još poklona za skupinu. Nia ga je upitala hoće li doći na kavu, a Loren zašto nije išao spavati kad je umoran od dijeljenja poklona.

Također, iznenadili  smo i tete u našoj graskoj knjižnici i čitaonici, kao i tetu u Muzeju Apoksiomena poklonivši im našu slikovnicu. Bile su jako sretne i naša misija da nekoga razveselimo to jutro je bila ispunjena, jer to je bit Božića.  Dok smo šetali gradom razmišljali smo kako bismo još nekoga mogli razveseliti te nam je sinula ideja da ćemo sigurno ljude u gradu razveseliti ako im zapjevamo. I stvarno je tako i bilo. Dok smo pjevali na pozornici okupilo se nekolicina mama s djecom i osmjesi na licu su govorili da smo uspjeli.

Naravno da nas je posjetio i Djed Mraz, i mi smo mu pomogli u nošenju velikih vreća.

U cijeloj priči nismo zaboravili ni na naše prijatelje iz DV Žižula koje od milja zovemo Žižulići. Izradili smo im i poslali božićnu čestitku, a oni su nas iznenadili poklon paketom. Ta znenađenja su prave čari Božića, kada jedni druge, iako se još osobno ne poznajemo, želimo razveseliti.

Prije najavljenih godišnjih odmora, zadnji dan kada smo još bili na okupu napravili smo blagdanski stol te smo imali zajednički ručak koji je djecu dodatno oduševio.

Važno je da dijete za blagdane dobije više od lijepo umotana dara. Darovi koji nemaju cijenu i ne mogu se kupiti, ti darovi su najvažniji. Važno je da dijete dobije poruku ljubavi i da ga se potakne da ljubav podjeli s drugima.