Kineziološka aktivnost najvažnija je u ranoj fazi života, u djetinjstvu, kada se može utjecati na tjelesni razvoj ali i na stvaranje navika zdravog načina života. Kretanje treba biti dio svakodnevnog života djeteta. Ono što danas uvelike ometa takav tjelesni razvoj je moderna tehnologija. Brojni uređaji i moderne tehnologije zamijenili su potrebu za fizičkim naporima i smanjili količinu kretanja tijekom dana. Djecu virtualni svijet udaljava od sporta i provođenja vremena na zraku. Osnovna motorička gibanja koja su prije bila sastavni dio dječje igre danas sve više izostaju u dječjoj svakodnevnici. Nerijetko se događa da dijete koje kreće u školu, prvi puta na satu tjelesne i zdravstvene kulture izvodi kolutanja, kotrljanja, puzanja, provlačenja, preskakivanja i ostale osnovne oblike kretanja koji bi mu trebali biti dio svakodnevnice. Upravo zbog toga predškolske su ustanove vrlo važna stepenica u razvijanju navika zdravog načina života djeteta te provođenju kinezioloških aktivnosti u skladu s dječjom dobi i mogućnostima. Kako bi se te navike postigle Findak (1995) u svojim djelima navodi kako odgojitelji trebaju djecu razumjeti, što znači da treba poznavati i poštivati dječje interese, želje i potrebe. Ako djeca u predškolskoj dobi spoznaju važnost tjelesnog vježbanja kao nečeg što je pozitivno, razvit će ljubav prema sportu i tjelesnom vježbanju te bi se istim mogli nastaviti baviti u adolescenciji i kasnijem životu.
Osim što sam odgojitelj predškolske djece, također sam i profesor kineziologije te sam kroz cijelu prethodnu pedagošku godinu 2021/2022. provodila satove tjelesne i zdravstvene kulture sa svim skupinama u centralnom vrtiću te skupinama područnih objekata. Nastojala sam većinu aktivnosti provoditi na zraku kada nam je vrijeme to dopuštalo. U slučaju lošeg vremena vježbali smo u holu dječjeg vrtića. Koristili smo razne rekvizite i pomagala. Sastavni dio svih satova bila je igra koja treba biti zastupljena u svim aktivnostima u kojima dijete predškolske dobi sudjeluje. Igra svojim sadržajima treba poticati razvoj osnovnih motoričkih sposobnosti. Kroz igru dijete ima osjećaj slobode, ali je i tjelesno i emocionalno angažirano. Vrlo je važno znati da se djeca predškolske dobi umaraju relativno brzo pa je potrebno izmjenjivati rad s odmorom i obrnuto. Također, potrebno je mijenjati sadržaje jer se djeca vrlo brzo zasite sličnih ili istih igara te pokreta. Sadržaje koje se provodi s djecom treba provoditi tako da ih djeca dožive kao ugodu i zabavu, a ne kao prisilu ili obavezu. Sa starijim skupinama provodila sam kompleksnije igre s pravilima te natjecateljske igre dok sam s mlađim skupinama često koristila poligone prepreka. Djeca su vrlo rado sudjelovala u aktivnostima te su ih vrlo često provodili i sa svojim odgojiteljima. Što je vrijeme više odmicalo primijetila sam da se djeca lakše nose sa pobjedom i porazom, da im se razvija samopouzdanje te da ih više nije potrebno nagovarati i poticati da probaju neku novu aktivnost. Sada su oni nagovarali mene da aktivnost ponove više puta. Pokazivali su veliko zadovoljstvo prilikom izvođenja aktivnosti te im se razvila spremnost za zajednički rad.
Vrlo je važno da djeca imaju redovitu tjelesnu aktivnost. Kada je djeci pružena prilika da budu fizički aktivna, oni je vrlo rado prihvaćaju. Iznimno mi je drago da je djeci našeg vrtića pružena ta prilika, a oni ju itekako prihvaćaju.
Ana Bodiš, prof. kineziologije, bacc. praesc. educ.