Samoregulacija je modulacija i kontrola nad kognicijom, emocijama i ponašanjem kako bi se postigao određeni cilj ili prilagodilo kognitivnom i socijalnom zahtjevu specifične situacije. Važna je u području emocija, učenja i socijalnih odnosa te značajno utječe na samopouzdanje, samoefikasnost i postizanje uspjeha.
Samoregulacija je kompleksan neurokognitivni proces, odnosno u podlozi samoregulacije nalaze se brojni neurokognitivni mehanizmi koji se razvijaju različitim tempom i u različito vrijeme. Najvažniji neurokognitivni mehanizmi koji sudjeluju u samoregulaciji nazivaju se izvršne funkcije. Radi se o kognitivnim procesima prefrontalnog dijela mozga koji omogućuju sudjelovanje u svrhovitom i cilju usmjerenom ponašanju. One uključuju sposobnost planiranja, zadržavanja ili preusmjeravanja pažnje, upravljanja vlastitim mislima, ponašanjem i osjećajima te inhibiranja dominantnog odgovora kako bi pojedinac postigao određeni cilj ili odložio zadovoljenje određenih potreba.
Ključni proces u razvoju samoregulacijskih vještina je koregulacija. To je interaktivni proces oblikovanja i podrške razvoju samoregulacije od ranog djetinjstva do mlađe odrasle dobi kroz međuodnos djece i značajnih odraslih. Koregulacija emocionalno izazovnih događaja s roditeljima i odgajateljima ima ključnu ulogu za razvoj regulacije emocija kod djece u dobi od 4 do 6 godina. Uključenost odraslih te visoka razina emocionalne topline i podrške doprinose poticanju samoreguliranog ponašanja.
Koregulacija se odvija kroz uspostavljanje toplog, njegujućeg i podržavajućeg odnosa kroz koji se odgovara na potrebe djeteta, osiguravanje sigurnosti i strukture u okruženju u kojem djeca odrastaju te podučavanje u razvoju samoregulacije. Stoga je iznimno važno djeci pružiti fizičku i emocionalnu sigurnost, osigurati učenje i istraživanje u skladu s njihovim razvojnim mogućnostima te postavljati jasne ciljeve u području regulacije i logičke posljedice u slučaju neprimjerenih ponašanja.
Stručna suradnica psihologinja