Projekt Madagaskar – “Čarolija na zidu”

Jednog je četvrtka u našu sobu dnevnog boravka ušetala teta Marijana s velikom kutijom, nekoliko kablova i prijenosnim računalom. Dječja pažnja odmah se usmjerila na nju i predmet koji je sa sobom donijela – crni projektor. Kada se prva slika prikazala na zidu, cijela soba je poskočila! Dječica su prezentacije tete Marijane uskoro počela nazivati “čarolijom na zidu” i željno iščekivati njen dolazak četvrtkom.

U prvoj prezentaciji pronašle su se osnovne informacije o Madagaskaru, prirodna obilježja otoka, endemske vrste životinja i biljaka te jedan kratak film o Madagaskaru, koji se Gumbićima jako svidio. U njemu su vidjela trajekt (za samo četiri auta!), koraljne grebene, barčice s veslima, pranje odjeće na rijeci, most u Kamenoj šumi, morsku kornjaču… Nakon prezentacije i razgovora, uslijedio je ples uz “Volim se gibat!”.

Idućeg dana, tete su isprintale fotografije iz prezentacije te ih postavile u istraživački centar. Djeca su često gledala i komentirala fotografije, postavljala pitanja, učila jedna od drugih. Lovro se ovdje svakako istaknuo – zapamtio je točne nazive svega o čemu smo razgovarali – Kamene šume, koraljnih grebena, crvene zemlje… Među fotografijama je i ona polja riže, koja je glavna namirnica dječici na Madagaskaru. Stoga smo i mi na papiru nacrtali jedno polje riže, a Mila je zaključila: “Djeca tamo jedu puno riže jer nemaju što drugo jesti!”.

Naslikali smo stijene Kamene šume temperom, a zatim ih izrezali i zalijepili na kartonske tuljke. Kako bi pripremili nožice za šetnju po oštrim stijenama, otišli smo u vrtićki hol te ondje u čarapicama hodali po konopu. Kamena šuma zaista izgleda opasno, a naš je Sergej izjavio da se ondje “Razbiješ za sekundu!”.

Izradili smo “zemljane“ kućice” (“Pa to su onakve kakve grade tri praščića!” – Nora), travnate ravnice, stabla i baobabe. Sve smo to izložili u našem garderobnom prostoru te tako napravili malu maketu Madagaskara, koju smo nastavili nadopunjavati uradcima nakon održanih novih aktivnosti.

Tete su izradile, a djeca mnogo puta odigrala društvenu igru naziva “Madagaskar”. Gumbići koji već poznaju ovakve igre i prepoznaju broj točkica  na kocki uživali su u igri i zadacima, dok su oni mlađi savladavali sama pravila igre (čekanje na red, brojanje točkica, pomicanje figurice, razumijevanje zadataka…). Teta Marijana pripremila nam je i radne listiće – labirinte s kojima su se dječica većinom dobro snašla, a započeli smo i s prikupljanjem fotografija, dječjih radova i izjava u jedan registrator – dnevnik našeg malog projekta.

Za vrijeme održavanja ovih aktivnosti puno smo razgovarali, produbljivali svoja znanja, dijelili iskustva. Predivno je vidjeti kako djeca brzo i lako pamte informacije kada su im predstavljene na njima privlačan način i kada prerada doživljenog uključuje zabavne aktivnosti. Tada nam jedan daleki otok postaje blizak, postaje izvor aktivnosti kojima se potiče dječji razvoj u svim područjima.

A onda je ponovno stigao četvrtak (nakon neznamonisamikoliko dječjih pitanja kada će!) i teta Marijana je ponovno stigla sa svojim kutijama… 

                                                     Do idućeg web susreta,

                                                                                učeći zajedno s klincima,

                                                                                          vaše D&M&T ?