Djeca vole životinje. Gotovo svako dijete ima neku koja mu je najdraža, a dio Gumbića ima i kućnoga ljubimca. U video materijalu i među fotografijama djeca su primjećivala životinje Madagaskara, ispitivala što jedu i kako se kreću, te smo odlučile, nakon prirodnih obilježja, nastaviti naš projekt učenjem o životinjama koje su endemske vrste Madagaskara.
Nova prezentacija koju je za Gumbiće pripremila teta Marijana pružala je informacije o žabi rajčici, lemuru i fosi. Kako su to životinje koje puno skaču, odmah nakon prezentacije zaputili smo se u hol te proveli aktivnost iz područja tjelesnog odgoja koja je uključivala puno skakanja – zagrijali smo se kretanjem manjim i većim skokovima, četveronoške, skakanjem iz čučnja poput žabica, skakanjem u krugu; zatim smo odradili poligon s puuuno skakanja te odigrali “Ples s obručima” uskakanjem u obruče uz nezaobilazni “Volim se gibat!”. Toga dana, za vrijeme voćne užine, naš Mak je izjavio da želi što više ovakvih dana, a na tetino pitanje: “Kakvih?”, odgovorio je: “Zabavnih!”.
Od tri predstavljene životinje, djeci su se najviše svidjeli lemuri. Odgojiteljice su zato za dječicu pripremile memory kartice koje prikazuju različite vrste lemura i lemur-slova pomoću kojih su Gumbi sastavljali svoje ime. Tih se dana u našoj sobi nacrtalo jako puno lemura (zaljubljenih, u bijegu od fosa, kraljica-lemurica…), a dječica su izradila i repove lemura od kolaž papira. Osim toga, upamćene su i mnoge informacije o tim simpatičnim životinjicama, pa vam prenosimo neke od njih:
- Lemuri žive na stablima i puno se igraju. Jedu biljke i voće i cure su im glavne! (Oliver)
- Oni ti najviše po mraku hodaju. Tko najviše smrdi, taj dobije curu! (Lovro)
- Lemuri imaju žute oči, da dobro vide, to im je kao neka svjetiljka. Oni su ugroženi, to znači da ih uskoro neće biti. Ljudi im ruše stabla i jedu ih fose. (Mak)
- Lemuri se tuku s repovima, da vide tko će dobiti curu! (Teo G.)
- Vole se sunčati s trbuščićima prema gore, tu im je krzno mekano i tanko i tako se najbolje griju. (Ante)
Fosa nam je pak postala motiv za zajedničke pokretne igre. Djeca su naučila da su fose dosta opasne jer imaju opasne zube (Oliver), smeđe su i imaju dugačke repove (Eric), ponekad žive same, a ponekad s bebom (Tonka), ali i da jedu lemure (Nikola). Stoga smo u holu igrali našu verziju “lovice” naziva Fosa lovi lemure u kojoj bi fosa svakog “pojedenog“ lemura uhvatila za ruku te bi zajedno hvatali preostale lemure, te inačicu igre Ide maca oko tebe uz:
Ide fosa oko tebe,
Pazi da te ne ogrebe,
Čuvaj dugi rep,
Da ti bude lijep!
Dječici su se igre jako svidjele, a Ide fosa oko tebe… postala je glazbena kulisa u našoj sobi dnevnog boravka.
E da, i crtali smo fose. Puno fosa.
Žaba rajčica zaintrigirala je Gumbiće svojim ljepilom i bojom. O simpatičnoj žabici djeca su, između ostalog, rekla:
- Žaba rajčica može se napuhnuti, da izgleda veće. (Teo G.)
- Živi blizu neke vode, jezera. (Ivan)
- Ona može, kada vidi fosu ili neku drugu opasnost, onda pusti neko ljepilo, onda im se zalijepe oči i usta i onda ju moraju pustiti! (Mak)
- Žaba rajčica ne može živjeti na Lošinju, samo na Madagaskaru. (Vita)
- Ona ti jede neke kukce, neke bubice. (Nora)
- Može ljepilom raspaliti fosu kad ju gnjavi! (Leon)
Svako je dijete temperom naslikalo svoju žabicu, a nekoliko puta odigrali smo i zajedničku igru, u kojoj nas žaba rajčica zalijepi svojim ljepilom kada glazba stane te moramo stajati tako “ukipljeni” sve dok teta opet ne pokrene, a što drugo nego … Volim se gibat, gibat! ?
Iscrpili smo polako temu fosa, lemura i žabica te su dječica počela postavljati pitanja o tome što ćemo iduće raditi. Kako se kameleon često spominje u našoj skupini (čitali smo slikovnice o njemu, igrali se figuricama, vidjeli ga u video materijalima, ali i primijetili sličnost njegovog i Leonovog imena), teta Marijana pripremila nam je prezentaciju baš o tom simpatičnom gušteru. Ali, o tome u našem idućem članku!
Iščekujući četvrtke,
vaše D&M&T ?