Svjetski dan spavanja

Dvogodišnje i trogodišnje dijete pravi je mali zvrk koji troši mnogo energije na učenje te mu je potrebna velika količina sna da obnovi snagu (u pravilu 10 do 12 sati noću i sat do dva danju). Naravno, svako je dijete jedinstveno i drugačije te ne trebaju sva djeca jednaku količinu sna.

Nedostatak sna utječe na dječje raspoloženje, koncentraciju i kvalitetu obavljanja bilo kojeg zadataka. Često od roditelja čujemo: ,, Joj, ne mogu s njim razgovarati kad mu se spava!“, ,,Tako teško se dogovorimo kada je umorna.“… Nezadovoljena potreba za snom može uzrokovati nedovoljnu kontrolu emocija, a ako nje nema, slijede svađe, nesporazumi, rasprave djece i roditelja. Sigurne smo da to nikome nije na popisu želja (pogotovo ne na kraju dana, kada smo već svi  umorni), pa je važno s klincima uspostaviti rutinu spavanja koja će svima dobro doći.

Za početak, zadržite pravilan i dosljedan raspored spavanja – bilo bi dobro da djeca kreću na počinak svaki dan u otprilike isto vrijeme. Ako stignete, polako ih pripremite za odlazak u krevet: isključite elektroničke uređaje, uključite neku opuštajuću glazbu, umirite igru – djeca ne vole kada ih se naglo prekine u nekoj zanimljivoj aktivnosti, radije to učinite postepeno, uz najavu. Nakon večere, tuširanja i pranja zubića uvedite neku opuštajuću rutinu koja se odvija u sobi u kojoj dijete spava (maženje, čitanje priče, razgovor, pjevušenje…). Bilo bi dobro i da dijete svaku večer spava na istom, mirnom i tihom mjestu. Budite dosljedni – ako dijete započne s rečenicama koje uključuju još jednu priču ili čašu vode, dvanaesto piškenje po redu, pitanja koja ste odgovorili već stotinu puta, odgovorite mu da je vrijeme za spavanje i da ćete o tome razgovarati sutra. Popustite li, velika je vjerojatnost da će dijete pokušati opet, i opet. Sva ova ”pravila” vrijede i za poslijepodnevni san.

Srećom, naši su Gumbići prave male spavalice. Ponekad se dogodi da im se baš i ne ide u krevet nakon ručka, no čim čuju ”muziku za spavanje”, svi legnu bez prigovora. Ako ih slučajno glazba ne opusti, tu su tete da pomaze i ušuškaju baš onog Gumbića ili onu Gumbicu kojemu / kojoj je danas mrvicu teže zaspati. Djeca naše skupine spavaju otprilike dva sata, ponekad i duže. Rijetko budimo djecu, oni koji spavaju kraće prvi su na redu za odijevanje i užinu, a veće spavalice pustimo da se odmore koliko im treba. Drago nam je što naši roditelji imaju razumijevanja za zadovoljenje dječje potreba za snom te bez problema pričekaju ako njihovo dijete nije spremno za polazak kući u trenutku kada oni stignu do vrata naše sobe.

Povodom Svjetskog dana spavanja, koji se obilježava 13. ožujka, s vama dijelimo najslađe fotografije mirnih, uspavanih, spokojnih Gumbića ?

Jedan pospani,

                              zzzzzzzzzz,

                                                           pozdrav od teta Gumbica ?