Svoja prva iskustva o vanjskom svijetu djeca stječu kretanjem.
Najmlađa djeca kretanjem upoznaju svijet koji ih okružuje, razvijaju osjetila, uče i stječu kontrolu nad vlastitim tijelom. Budući da su misaoni procesi povezani s motoričkim vještinama, motorička aktivnost potiče spoznajni razvoj u djetinjstvu, pogotovo u prvih šest godina života. Stoga je kretanje iznimno važno za djetetov cjelokupan razvoj, naročito spoznajni razvoj i razvoj osobnosti.
Ne smijemo zaboraviti kako kretanje pojačava opću razinu aktivacije fizioloških funkcija i resursa organizma te na taj način pospješuje njegovo funkcioniranje. Kretanje predstavlja i svojevrsni ventil za psihičku napetost koja može dovesti do raznih maladaptivnih ponašanja. Tjelesna je aktivnost jedan od najpogodnijih načina za otpuštanje napetosti te postizanje opuštenog stanja i ponovnog uspostavljanja ravnoteže organizma. Utjecaj tjelesne aktivnosti na psihosocijalno dobro osjećanje i mentalno zdravlje potvrđen je u brojnim istraživanjima na područjima anksioznosti, depresivnosti, psihosomatskih smetnji, samopoimanja i dobrog osjećanja.
Pozitivan odnos između fizičkih aktivnosti i psihofizičkih sposobnosti djeteta vidljiv je u povećanju snage i izdržljivosti, bolje razvijenim motoričkim i socijalnim vještinama, manjoj sklonosti obolijevanju, boljoj koncentraciji i pamćenju, rješavanju problema, pozitivnoj slici o sebi, većem samopouzdanju i otpornosti na stres.
Patricija Kučica Vajentić, mag.psihologije