Baš je lako zapamtiti to ime, pa zove se kao naš Leon. Leon – kameleon! – Nora
Video materijali iz prezentacije tete Marijane oduševili su dječicu. Mijenjanje boje, okretanje očiju u svim smjerovima te usporena snimka hvatanja mušice zainteresirala je Gumbe za aktivnosti s motivom jednog sasvim posebnog guštera. Svaki je Gumbić naslikao jednog ili više kameleona temperom, te su radovi baš zanimljivi i raznoliki.
Proveli smo u skupini i dva jednostavna pokusa s bojama, ipak je kameleonovo mijenjanje boja djeci najdraža njegova osobina! U prvom, djeci su bile ponuđene prehrambene boje, mlijeko u tanjuru, deterdžent za suđe i higijenski štapići. Gumbići su nakapali nekoliko kapi boje u mlijeko, a zatim štapićima natopljenima deterdžentom stvarali vatromet boja u tanjuru. Nakon pokusa, naslikali su viđeno u tanjuru vodenim bojama. U drugom pokusu, gledali smo kako se boja iz čaša prelijeva na papirnate ubruse i zatim miješa u praznim čašama.
Teta Marijana pripremila nam je nekoliko radnih listića (uparivanje jednakih boja, uparivanje količine i brojke, grafomotoričke vježbice), bojanku kameleona te jednu šarenu sliku na kojoj su dječica tražila kameleone, razvijajući svoju vizualnu percepciju. Svaki Gumbić riješio je nekoliko listića, a da smo ih fotokopirale još tri puta više, i njih bi riješili! Isto tako, kameleone nismo tražili samo na slici, naš Teo Ž. pronašao je jednoga tijekom posjete knjižnici. ?
Tijekom studenog, u suradnji s roditeljima i djelatnicima Vrtića, prikupljali smo plastične boce te smo ih odnijeli do stanice za povrat. Za njih smo dobili kune, njih točno 35, koje smo ubacili u našu kasicu. To je jedan od načina na koji ispunjavamo i humanitarni dio programa Škole za Afriku te pomažemo dječici u siromašnim krajevima svijeta.
Polako nam se prikrao prosinac, te su božićne aktivnosti počele okupirati dječicu i odgojiteljice. Na inicijativu naših teta, Vrtić je organizirao humanitarnu prodajnu izložbu, a dio je prikupljenih novčića završio u našoj kasici. Gumbići su rado izrađivali bookmarkere i narukvice – šarene, vesele, pomalo inspirirane dalekom Afrikom, namijenjene prodaji na humanitarnom štandu. Čak su i sami izradili perlice od novinskog papira!
Teta Marijana došla je s dječicom popričati o Božiću na Madagaskaru, a ona su njoj ispričala kako slave Božić u krugu svoje obitelji. Naravno, načini proslave potpuno su različiti – djeca ondje ne dobivaju igračke, obavezno odlaze na misu (koja traje nekoliko sati: djeca pjevaju pjesme, izvode priredbe, promatraju se jaslice…), a obrok je tek malo bolji nego svih ostalih dana – većina ljudi može si priuštiti meso samo za blagdane, neki niti tada.
Znate li kako na Madagaskaru zovu Djeda Mraza?
– Dadabenoely! –
Praznici su nas nakratko prekinuli u našim aktivnostima. Čekamo sredinu siječnja i povratak Gumbića u vrtić kako bismo nastavili s projektom i daljnjim upoznavanjem životinjica koje žive na prekrasnom Madagaskaru. Na primjer, gekon lisnatog repa? Zašto ne!
Do idućeg web susreta,
promišljajući nove aktivnosti,
vaša D&M&T ?