Uloga slikovnice u poticanju jezično-govornog razvoja

U radu s djecom terapeutske slikovnice imaju važnu ulogu u poticanju jezičnog, emocionalnog i socijalnog razvoja. Tijekom provedbe aktivnosti obrađivali smo terapeutske slikovnice, neke od njih su „Lavica može i zna biti sretna zbog drugoga“, „Slonicu je strah vikanja i kazne“, „Ježić je tužan jer nije pobijedio u igri“, kao i mnoge druge. Kroz sadržaje bliske dječjem iskustvu djeca su učila prepoznavati emocije, imenovati ih i razgovarati o situacijama u kojima se pojavljuju. Slikovnice su korištene kao poticaj za razvoj govora i jezika kroz razgovor, prepričavanje, opisivanje likova i događaja te izražavanje vlastitih osjećaja i mišljenja. Djeca su bogatila rječnik riječima vezanim uz emocije, međuljudske odnose i ponašanja, a kroz vođene aktivnosti razvijala su sposobnost slušanja, razumijevanja i smislenog verbalnog izražavanja. Poseban naglasak stavljen je na razvoj komunikacijskih vještina, empatije i suradnje među djecom. Aktivnosti su bile povezane i s projektom „Emoc i ja“, usmjerenim na prepoznavanje emocija, samoregulaciju i odgovaranjem na iste. Kroz različite situacije iz slikovnica djeca su promišljala kako se likovi osjećaju, što ih je uznemirilo ili razveselilo te na koje načine mogu pomoći sebi i drugima. Time su razvijala emocionalnu svjesnost, ali i sigurnost u izražavanju vlastitih osjećaja riječima. Terapeutske slikovnice pokazale su se kao vrijedan alat u cjelovitom razvoju djeteta jer na djeci blizak i razumljiv način povezuju jezični razvoj s emocionalnim sazrijevanjem. Kroz priču, razgovor i zajedničke aktivnosti djeca uče razumjeti sebe i druge, razvijaju govor i komunikaciju te stvaraju temelje za uspješne socijalne odnose. Zaključno, provedene aktivnosti pokazale su kako terapeutske slikovnice predstavljaju snažno sredstvo u poticanju dječjeg cjelokupnog razvoja. Povezivanjem jezičnih sadržaja s emocijama i svakodnevnim iskustvima djece stvoreno je poticajno okruženje za razvoj govora, razumijevanja, empatije i emocionalne sigurnosti. Djeca su kroz razgovor, igru i identifikaciju s likovima razvijala sposobnost izražavanja vlastitih misli i osjećaja, ali i razumijevanja osjećaja drugih. Takav integrirani pristup pridonosi stvaranju pozitivne slike o sebi, jačanju socijalnih kompetencija te razvoju kvalitetne komunikacije koja je temelj uspješnog uključivanja djeteta u zajednicu.