Hej, zvončići, zvončići, zvone cijelu noć,
I ostaju u sjećanju što nikad neće proć,
Hej, zvončići, zvončići, zvone na sav glas,
Kroz tihu noć i čitav kraj, zvone za sve nas…
Kažu da u dobrom društvu vrijeme brzo prolazi, tako je i nama stigao prosinac, mjesec koji svako dijete najviše voli. A zašto? Budimo iskreni: tko ne voli lampice, ukrase, kuglice… a da, i poklone?! Prvo nas je razveselio Sv. Nikola i napunio nam naše čizmice grickalicama i slatkišima, a u košari nam je ostavio mandarine. Zna Sv. Nikola da je voće zdravo i da ga treba jesti puno da narastemo veliki. To su ga sigurno naučile njegove tete u vrtiću. I ove smo godine posijali pšenicu. Zalijevali smo je, brinuli se o njoj i do Božića je narasla velika. Rekle su naše tete da raste brzo kao i mi.
Poklone treba znati dati, a ne samo primati. Tako smo mi i ove godine, uz malu pomoć naših teta, napravili poklon za naše roditelje. Temperama smo oslikali čestitku i zalijepili svoju sliku. Sigurno su naše mame i tate bili jako sretni, baš kao što smo bili i mi dok smo ju izrađivali.
Skoro smo vam zaboravili reći tko nas je posjetio… Djed Mraz… Pravi Djed Mraz. Svakome je donio veliki poklon. Kako on sve to donese? Stvarno je to čudesno. Sigurno ima puno prijatelja koji mu pomažu, baš kao što mi pomažemo našim prijateljima u vrtiću. Poveselili smo se s njim u holu, pjevali i plesali, a onda je djedica morao otići. Treba i drugoj dječici podijeliti poklone.
