Jedno novo iskustvo

O važnosti kretanja i tjelesne aktivnosti Kockice već dugo znaju. A sada je došao red na još jedno novo iskustvo, kako smo ga mi nazvali, poludnevni izlet do Velog Lošinja.

Boravak s prijateljima izvan poznatog vrtićkog okruženja prilika je da dijete isproba svoje mogućnosti i ograničenja u jednoj sasvim drukčijoj i novoj situaciji s grupom vršnjaka. U odgojno-obrazovnom radu izleti se smatraju vrlo vrijednim oblicima rada, ali zbog urbanizacije i razvoja tehnologije sve se manje provode. Ali mi imamo tu privilegiju da živimo na otoku i u gradu gdje smo okruženi prirodom i moguće je u njoj boraviti ako ne svakodnevno, onda barem vikendom, na relativno lak i dostupan način.

Prema definiciji izleti se temelje na povezanosti pješačenja i prijevoza. Pa smo tako i mi, da ne iznevjerimo definiciju, i pješačili i vozili se. I to do Velog Lošinja. Iz našeg vrtića krenuli smo nakon doručka u 9,00 ujutro. Šetnja uz more bila je prilika za buđenje svih naših osjetila, ali i za postavljanje pitanja i razgovor. I tako smo uz laganu šetnju u paru, uz pratnju tete Ane, tete Borke, tete Petre i tete Patricije došetali do Velog Lošinja.

Prvi naš posjet bio je Institutu Plavi svijet gdje nas je dočekala teta Jelena te nam objasnila sve o životu jedne morske kornjače. Nakon odgledanog filma i tumačenja o životu dupina, uz nova znanja koja smo usvojili krenuli smo prema područnom odjeljenju Osnovne škole M. Martinolića gdje nas je čekala Mateova mama, učiteljica Petra. Upoznali smo učenike prvih i trećih razreda koji su imali sat likovne kulture. Slikali su Gospođu jesen, a i mi smo otiscima svojih prstića obojali jesensko stablo. Nakon toga svi su dobili radni listić koji su rješavali i naravno domaću zadaću. Pozdravili smo učiteljicu i učenike te krenuli na ručak u područno odjeljenje našeg vrtića Žižulu, gdje su nas dočekale teta Andrea i teta Sandra. Ručak je bio ukusan i slastan i sve smo pojeli. Zahvalili smo se na gostoprimstvu i krenuli u park Lječilišta Veli Lošinj. I tada smo shvatili kako su Kockice neumorne jer nakon toliko pješačenja, novih doživljaja i iskustva djeca su i dalje imala snage i energije za igru. Novo okruženje u šumi s novim spravama bili su pravi izazov za igru i usavršavanje motoričkih znanja. Ali dekica za piknik dobro je poslužila za kratak predah i odmor.

I na kraju čekala nas je vožnja autobusom do Malog Lošinja. Nekoj djeci to je bilo sasvim novo iskustvo koje ih se dojmilo. Ispred našeg vrtića čekali su nas roditelji te je našem izletu došao kraj.

Da je izlet bio uspješan očitavalo se kroz dječje ponašanje, geste, doživljaje, pitanja, a najviše kroz njihovo dobro raspoloženje i osmjehe na licima.

Taj dan naše Kockice prošle su 11,9 kilometara! Bravo Kockice!   

A ovo su crteži koji izražavaju naše doživljaje.

KORNJAČA I JAJA

 

ŠKOLA I DJECA

 

UČITELJICA I UČENICI

 

SPRAVE U PARKU LJEČILIŠTA

 

VOŽNJA AUTOBUSOM U MALI LOŠINJ

 

Odgajateljice Ana i Borka!