...Novo prijateljstvo to je sada... - Dječji vrtić 'Cvrčak'

Iz Kaštela Staroga autobus veliki nam stiže

Žižulića on je pun i sve je bliže, bliže

Notice ih čekaju, novu pjesmicu im pjevaju

vesele se druženju i zajedničkom igranju

Hajde da ludujemo ovaj dan

ti više nikad nećeš biti sam

novo prijateljstvo to je sada

baš nam se dopada.

Ovom pjesmicom započelo je druženje Notica i njihovih prijatelja Žižulića iz Dječjeg vrtića Žižula iz Kaštel Staroga. Tijekom cijele pedagoške godine razmjenjivali smo razglednice, pisma sa crtežima, fotografijama, poklonima o znamenitostima naših gradova (povijesti, legendama, ličnostima, flori i fauni, običajima – o kulturnoj baštini). Iako je sve počelo u doba pandemije nekako smo vjerovali da ćemo ipak na kraju uspjeti i uživo se sresti jer naša suradnja bila je “starinska” putem pošte, samo jednom smo imali video poziv. I uspjelo je! Trebalo je sve dobro isplanirati, zatim i organizirati jer udaljenost je velika i put je trajao 8:30 sati. Ali kad se male ruke slože sve se može!

Prvo su Žižulići došli Noticama u posjet veeelikim autobusom. Notice su ih dočekale ispred vrtića, zajedno s roditeljima uz pjesmicu dobrodošlice. Bilo je to u petak, 10. lipnja oko 15:30h. Notice su tada otišle kući, a prijatelji se okrijepili ručkom u našem vrtiću, ostavili prtljagu i u pratnji nas odgojiteljica Mirjam i Danice i ravnateljice Melite posjetili Muzej Apoksiomena i loger Nerezinac. O tome su već nešto znali iz naših poslanih razglednica. Zatim smo prošetali do trga. Nakon šetnje večerali smo u Artatorama u restoranu Eki, počastili se sladoledom i stiglo je vrijeme za počinak u našem vrtiću gdje su ih čekali kreveti.

U subotu nakon doručka i igre na našem dvorištu vlakićem smo otišli do Velog žala i posjetili oporavilište za morske kornjače, a onda je opet uslijedio susret Notica, njihovih roditelja i Žižulića u Miomirisnom vrtu gdje je bila organizirana mala radionica izrade herbarija nakon razgledavanja samog vrta. Roditelji Notica pripremili su ručak za svih u samom vrtu, a bilo je tu i torte i sladoleda i pjesme.

Oko 13:00h bilo je vrijeme da se oprostimo od naših Žižulića jer čekao ih je opet daleki put, ali nismo bili tužni jer

iz Lošinja Maloga autobus maleni sad stiže

Notica on je pun i Kaštelima bliže, bliže.

Žižulići ih čekaju, nove avanture spremaju

vesele se druženju i zajedničkom igranju.

Hajde da ludujemo ovaj dan…

Baš tako, u utorak 14. lipnja Notice su krenule u uzvratni susret vidjeti uživo sve ono o čemu su Žižulići pisali. Poveli smo i našu logopedinju tetu Marijanu kojoj možemo zahvaliti na našem upoznavanju. Doček je bio odličan! Roditelji Žižulića dočekali su nas na autobusnoj stanici i odveli nas do vrtića gdje je bio ostatak ekipe. Dočekali su nas Mihaela i Frane obučeni u narodnu nošnju s košaricama punim fritula i suhih smokava, roditelji i Žižulići s pjesmicom.

Kao i kod nas, Žižulići su tada otišli kući, a mi smo se okrijepili ručkom i sladoledom te vlakićem krenuli u Biblijski vrt. Putem nas je vodila Antica, sluškinja od Dobrile iz legende o kojoj smo sve znali iz razglednica. Bile su s nama još i njihove odgojiteljice Marija, Ljube, i dvije Ivane. Vozili smo se kroz Kaštel Stari i Kaštel Novi. Antica nam je pokazala sve znamenitosti vrta, ispričala puno novih priča, a onda smo se vratili i posjetili Staru maslinu koja čuva tajne duuuugih 1500 godina. Tu smo i sami šaptali svoje tajne, jedva smo je rukama uspjeli okružiti svi zajedno, crtali je i igrali se. Potom smo otišli u pizzeriu na večeru i laganu šetnju novom lučicom Kaštel Staroga. Tako je stiglo vrijeme za spavanje u vrtiću Žižula.

Ujutro su počeli stizati naši prijatelji Žižulići, zajedno smo doručkovali i onda krenuli opet vlakićem kroz 6 Kaštela jer je sedmi bio “zakrčen” radovima. Uz Kaštel Stari i Novi provezli smo se kroz Kaštel Lukšić, Kambelovac, Gomilicu i Štafilić. Nismo vidjeli Kaštel Sućurac. Vidjeli smo u svakom od njih po jedan kaštel i po jedan do dva vrtića. Naše domaćice pričale su nam o povijesti svakog od njih, a vrhunac obilaska bio je Kaštel Vitturi gdje je živjela Dobrila. Naravno, vidjeli smo i Miljenkov kaštel, ali on nije očuvan kao Dobrilin. U dvorcu smo nakon razgledavanja nacrtali svoje grbove, a u jednoj sobi bilo je još uzbudljivije jer su nas tu čekale virtualne naočale koje su nas vratile u daaaleku prošlost Kaštela.

Iz dvorca Vitturi prošetali smo do Botaničkog vrta o kojem brinu učenici Osnovne škole Ostrog. Tu smo tražili pande, kokose…

I tako je stiglo vrijeme za povratak u vrtić na ručak i rastanak s našim prijateljima Žižulićima. Kod kuće su nas dočekali naši roditelji pjevajući himnu skupine Notice.

I sad

Avanturi sad je kraj, ali prijateljstvo ostaje

srest ćemo se opet mi i avanture nizati

Hajde da ludujemo ovaj dan

ti više nikad nećeš biti sam

novo prijateljstvo to je sada

baš nam se dopada.

Veliko hvala svima koji su sudjelovali u našoj avanturi i koji su pomogli da se realizira susret uživo u oba grada.

P.S. Već imamo plan za iduću pedagošku godinu 😉