Sve što može, dijete i mora napraviti samo. M. Montessori
Ova je rečenica vodilja koja odgojitelje pokreće kroz njihov rad s djecom od jaslica pa sve do polaska u školu. To znači da odgojitelj koji je svjestan dječjih mogućnosti već nakon provedene prilagodbe u jaslicama počinje raditi s djecom na usvajanju životno-praktičnih aktivnosti, potičući djecu vlastitim primjerom, ali i verbalno. Uz to potrebno je osvijestiti roditelje, da kada je god to moguće kod kuće djetetu pristupe na isti način i podrže nastojanja odgojitelja.
Treba naglasiti kako je važno pustiti dijete da nešto pokuša učiniti samo, kako bi se suočilo s vlastitim uspjehom i neuspjehom. Isto tako treba naglasiti kako se odgovornost i samostalnost uče u ranom djetinjstvu. Naravno da pritom treba voditi računa o dobi djeteta i njegovoj razvojnoj fazi te njegovim individualnim mogućnostima.
Zadatak odgojitelja je da potiče djecu na jednostavne radnje. Neke od njih su: pospremanje igračaka, izuvanje i obuvanje obuće, samostalno pranje ruku, samostalno jedenje, pospremanje stola nakon ručka, skidanje odjeće i sl. Dijete najbolje uči gledajući i oponašajući odrasle. Važno je da dijete savlada pravilo sjedenja za stolom u vrijeme obroka. Nastojimo što je više moguće sjediti uz dijete dok ono ne savlada ovu radnju, a nakon toga ga upućujemo da samo pospremi zdjelicu ili tanjur na kolica. Djetetu ovaj zadatak nije samo koristan za stjecanje navike pospremanja ili zadovoljavanje potrebe za kretanjem, već i uživa u omogućenoj samostalnosti i korisnosti.
Odgojitelj potiče djecu da samostalno izuvaju papuče i skidaju manje zahtjevne komade odjeće. U početku im je potrebna pomoć i bodrenje, no ubrzo ugledajući se jedan na drugoga i sami svladaju ove vještine. Igračke pospremamo zajedno i djeca i odgojitelj(-ica). U početku djeca ne razumiju što tražimo od njih, no pospremanje tada postane igra. Važno je da u svakom trenutku upoznamo dijete s radnjom, korak po korak. To činimo na način da verbalno potičemo dijete u trenutku kada mu je pomoć potrebna. Kroz poticanje samostalnosti jačamo djetetovu sigurnost i dijete stječe pozitivnu sliku o sebi, a neuspjesi, ponovni pokušaji i novi uspjesi tome doprinose.
Kako Bubamare samostalno uvježbavaju pojedine radnje (pospremanje sobe nakon igre, samostalno obuvanje i izuvanje, samostalno oblačenje i svlačenje, pranje i brisanje ruku, samostalnost kod objeda (korištenje pribora za jelo, sjedenje za stolom za vrijeme jela, samostalno pijenje iz šalice te pospremanje pribora za jelo nakon obroka), penjanje na prematalicu kada im odgojitelj (-ica) kaže da je vrijeme za presvlačenje pelene, samostalno odlaženje na wc ili tutu) pogledajte u fotogaleriji:
