Prosinac u Kockicama

Prosinac u Kockicama prošao je u radosnom iščekivanju Božića i svim onim “pripremnim aktivnostima” koje su djeca imala prilike po prvi put doživjeti u vrtićkom okruženju.

Osim  uobičajenih aktivnosti koje su vezane za njegu i skrb o zdravlju djece, te svakodnevnih motoričkih, govornih  i  spoznajnih aktivnosti, prosinac je bio prepun glazbe, plesa i  likovnih aktivnosti.

Prvo smo čekali svetog Nikolu i bojali jednu čizmicu  koja je krasila naš pano u garderobi. Djeci je bila ponuđena boja za prste koju  su nanosili prstićima na papir. Oni malo hrabriji bez problema su prišli i dali se na posao, dok je bilo i onih opreznijih koji su iz daljine promatrali što njihovi prijatelji rade, ali se nisu sami odvažili dodirivati boju. Neki su nakon promatranja ipak prišli i sami probali razmazivati boju. Naravno da je bilo i onih koji su  htjeli  isprobati okus boje.              

 Sveti Nikola sve je to promatrao i  kada je stigao donio nam je slatkiše koji su nas jako obradovali.

Nakon toga slijedila je jedna životno-praktična aktivnost, a to je sijanje pšenice na blagdan svete Lucije. Tada su djeca imala priliku staviti zrno pšenice na pripremljenu zemlju pod budnim okom odgajateljice ne bi li koje zrno završilo na degustaciji znatiželjnih Kockica. Da bi pšenica rasla trebalo ju je i redovito zalijevati.

Čekalo nas je još puno posla. Trebalo je bojati veliki bor za sobu, pa “kuglice” koje ćemo “objesiti” na njega, zatim  bor koji će krasiti pano u garderobi. 

U likovnim aktivnostima osim tempere i boje za prstiće djeci su bili ponuđeni i kistovi. Mogli smo  vidjeti različite varijante u držanju kista rukom, od malih profesionalaca u držanju kista, djece koja su ga okretala naopako, držala vodoravno i naravno onih koji su ga probali staviti u usta. Osim što su bojali bor i ukrase, djeca su malo bojala i stol, stolice, lice, rukave majica…

Tih dana činilo nam se kao da stalno peremo ruke jer nakon uspješne aktivnosti s bojama trebalo je tu boju i oprati s malih prstića i ručica.

Za kraj je svako dijete bojalo i “pozlatilo” svoju kuglicu za bor koju su nosili kući kao božićni poklon.

Likovnim aktivnostima djeca su istraživala i promatrala kako se boja nanosi na papir prstićima, kako ostaje na prstima, kako se razmazuje i ne da se obrisati, kako se kistom razmazuje boja po papiru, odnosno kako ostaje trag. Naglasak nije bio na samom rezultatu rada tj. ukrasima koje smo radili, nego i na usmjeravanju dječje pažnje, poticanju radoznalosti, razvijanju osjetilne percepcije, procesu istraživanja i  stvaranja u kojem su djeca uvijek originalna. Neki su i sami tražili boju pokazujući prstom na policu na kojoj se boja nalazi i govoreći “Teta to!” i “Teta još!” što samo potvrđuje da se djeca vole i žele likovno izražavati.

Naravno da nas je posjetio i Djeda Mraz koji nas je čekao u holu vrtića s velikom vrećom punom poklona. Ovaj put su dječaci bili hrabriji i prišli Djedu Mrazu dok  su ga djevojčice gledale iz sigurne udaljenosti uz pokoju suzu. Ali poklone su rado uzeli i  na “sigurnom teritoriju” u sobi dnevnog boravka pogledali što su dobili. I to je bilo jedno novo iskustvo u socijalnom razvoju djece.

Šuškalice su tada već dobro šuškale u ritmu poznatih nam pjesmica Tralalalalalala ide sveti Nikola, Zvončići, Pahuljice padajte, Božić je…

Tako su Kockice i kroz glazbu i ples izražavale svoju radost i razigranost, a umjetničkih koreografija nije nedostajalo.

Prosinac nam je došao i prošao i zakoračili smo u novu 2022. godinu u kojoj nas čeka još puno novih izazova i nepoznatih događaja. Ono što znamo da će se dogoditi u ovoj godini je to da će sve Kockice napuniti dvije godine!

Uz najljepše želje u Novoj godini pozdravljaju vas Kockice!