Sa novom pedagoškom godinom vrtić je postao bogatiji za još jednu jasličku skupinu u drugoj i trećoj godini života. U sobi broj 2 centralnog objekta svoj rast i razvoj započeli su Suncokreti, njih četrnaest. Kroz, nekima poznat otprije, a nekima posve nov, ritam dana jednog vrtićarca su nas poveli teta Anja i barba Nikola.
Iako nam boravak u vrtiću donosi nova prijateljstva također nas je upoznao sa novim emocijama i situacijama koje smo tijekom adaptacije pokušavali savladati. Najteže nam je padao rastanak ujutro od roditelja, ali uz zagrljaje barbe i tete te kroz igru s novim prijateljima i igračkama i taj smo izazov svi riješili. Sada smo spremni za početak jednog slatkog putovanja koje će obilježiti učenje i stjecanje novih vještina, a sve kroz igru, smijeh, možda i poneku suzicu.
Teta i barba su za nas pripremili sobu u kojoj smo otkrili obiteljski centar gdje pravimo jedni drugima „doručak“ ili presvlačimo bebe. Dok se u stolno-manipulativnom centru moramo jako potruditi riješiti neke „zadatke“ i imati čvrste prstiće, u likovnom centru pustimo mašti na volju pa od igranja bojama dobijemo sve što zamislimo. U centru početnog čitanja i pisanja još uvijek nam je potrebna pomoć tete ili barbe da doznamo što se zbilo u nekoj slikovnici i koja to slova tvore naša imena, ali zato gospodarimo građevnim centrom gdje smo već sada pravi mali arhitekti s kockama. A kada se umorimo od silnog posla imamo spreman mirni kutak, pun jastuka i plišanaca, kao stvoren za maženja i odmor. Najviše od svega volimo kada izađemo na dvorište pa naše nožice rade ono što u sobi ne smiju – posvuda trče do mile volje, toliko nas izmore da ponekad ni ručak ne stignemo pojesti.
Nakon ručka nas čekaju pidžamice koje, noseći miris doma, podsjećaju na skori dolazak mame i tate.