Drugi dio našeg turističkog obilaska odveo nas je u Sloveniju iz koje nam stižu dvije slikovnice, a to su Kako zagrliti ježa i Tisuću ptica.
Teta Marijana, naša “usvojena” Notica, pripremila je opet vrlo zanimljivu prezentaciju o Sloveniji. Naučili smo da je glavni grad Ljubljana, da govore slovenskim jezikom, geografski nas oblik podsjeća na kokoš, poznate su njihove kremšnite, ples smo već ranije upoznali i znamo kako se pleše polka. Bogatstvo prirodnih ljepota je isto jako veliko: Bledsko jezero, Triglav, Soča (najmodrija rijeka), Planica, kulturne znamenitosti kao Predjamski grad, Zmajski most, Tromost.
Ipak najviše nas se dojmila Postojnska jama i njen endemski stanovnik čovječja ribica. Nju smo tražili i u špilji Vrelo kad smo bili na proljetovanju, ali je naravno nismo mogli naći upravo zato što je endem i živi samo u Postojnskoj jami. Sada i to znamo!
Slušali smo legendu o Crkvi Marijina uznesenja, o spisateljici Eli Peroci i još mnogo, mnogo toga.
Nakon prezentacije dobili smo bojanke slovenske zastave i društvenu igru.
Naravno da nisu izostali ni izazovi koje smo usprkos odlasku na proljetovanje uspješno odradili:
– čitanje neke nove priče Ele Peroci. Svi znamo za Macu papučaricu pa smo mi zato čitali Ograde u cvijeću;
– u paru napraviti, nacrtati strip o čovječjoj ribici;
-s roditeljima ispeći kremšnite;
Neke nisu lijepo izgledale, ali su bile vrlo ukusne.
A dobili smo i recept za prave bledske kremšnite.
-aktivna šetnja u prirodi;
Ovaj izazov smo svi jako uspješno odradili tijekom proljetovanja u Lici i Gorskom kotaru.
-naučiti plesati polku. Ovaj izazov bio je unaprijed riješen.
Eto, sad se veselimo našem „putu“ u Estoniju i Finsku.