Zvonko, naš prijatelj

Moje ime je Zvonko i ja sam knjižni junak iz istoimene slikovnice – dječak koji dobro ne vidi i ne čuje. Boravim u Dječjem vrtiću „Škrinjica“, Vidovec. Odrasli su odlučili da odem u posjetu „Sunašcima“, skupini djece iz Dječjeg vrtića „Cvrčak“ u Malom Lošinju. Super nona, njihova knjižna junakinja, i ja zamijenit ćemo mjesto boravka na par mjeseci i u tom periodu potrudit ću se dobro upoznati djecu, vrtić, obitelji, grad… Siguran sam da nas očekuju mnoge avanture. 

Po dolasku u skupinu, čuo sam da su djeca s velikim nestrpljenjem iščekivala moj dolazak. U dogovoru s odgojiteljicama podijeljen je moj boravak i gostovanje na par dana kako bih stigao sve ih posjetiti. Vrijeme provedeno u svakoj obitelji bilo je više nego odlično… S djecom sam se družio, igrao, objedovao… Vodili su me na različite sportske aktivnosti, u šetnje, posjete – upoznao sam, ne samo njihove obitelji, nego i none i noniće, rođake, prijatelje… Zajedno smo slavili rođendane, a maškarana skupina djece i odgojitelja vodila me na dječji karneval u Rijeku. Obilježili smo i Dan voda odlaskom na Vransko jezero.

U suradnji s roditeljima svi moji/naši doživljaji popraćeni su tekstom i fotografijama. Taj album uspomena na predivne trenutke nosim sa sobom kući. I čekam kad ću te svoje uspomene moći podijeliti s mojim malim prijateljima u Vidovcu.

 

P.S. Zvonko je otputovao… a ovo su dječji dojmovi dok je kod njih boravio:

„…bilo mi je lijepo kad sam ga upoznala sa svojom obitelji, kad smo gledali nogomet u dvorani, vozili bicikl, lovili ribu, odlazili na bazen, u šetnju, bili u teretani, rješavali osmosmjerku, čitali knjigu, igrali se u kućici u vrtu…“

Hvala ti Zvonko što si baš Ti došao kod nas u posjetu i što si bio dio naše skupine i naših obitelji. Nikad te nećemo zaboraviti!